Žutica, eska i nema ko delati! Eto, to je to, ili budem ja obrađivao ovaj vinograd ili ne bude nitko. A ja više jednostavno ne stignem. U njemu sam brao od malena, kad ga je još obrađivao deda Karol Podgorelec.
Žao mi je, ali moram izvaditi trsje, gotovo je. Danas namatam žicu, a u subotu ide akcija. S traktorom vadimo sohe i trse i onda malčiram – ispričao nam je Damir Klobučarić kojega smo zatekli na brijegu u Prekopi.
Riječ je o onom glavnom brijegu ponad kapelice oko kojega vodi snažan, beskrajni zavoj. Iznenadio nas je Klobučarić što zna prastari naziv za ovaj brijeg, naziv koji je nepoznat i nekim starijim mještanima:
– Ovo je Fraterski brijeg, ili Fratelsko, znal nam je to deda povedati. Nekad su ga imali fratri, a onda je podijeljen mještanima. Znali su fratri… pozicija je ajnc A! – pamti dobro priče djeda Karola.
Uspinjemo se do vrha brijega te se pred nama otvara strašna panorama, riječ je o prekrasnoj lokaciji. I nevjerojatno je što sunce gotovo cijeli dan obasjava obje njegove padine. Specifičan je, proteže se prema sjeveroistoku i već od jutra obje njegove strane hvataju sunčevu toplinu. Fratri su doista znali najbolje položaje, nije to slučajnost, bili su to jedini ljudi kojima je u ta vremena bilo dostupno visoko obrazovanje…
Stari problem
Damir Klobučarić je inače iz Gornje Dubrave. Zapovjednik je tamošnjim vatrogascima te je zaposlen kao varioc u Macincu. Stoga doista više ne može sam odlaziti sve do Prekope obrađivati djedovinu.
– Prijedlog da izvadim vinograd je u biti dala mama Biserka, ona je rodom iz Prekope. Njezin otac, moj deda Karol, je u ovom vinogradu imao rizling. Prije dvadesetak godina smo imali strašne tuče, gorice su bile uništene, a prvom susjedu ništa. Zato smo prije petnaest godina zasadili novi nasad. Bilo je zelenog silvanca, muškata, rizlinga i šipona, odlična mješavina za gemišt. Nažalost, tata Franjo je umro godinu dana nakon što je taj vinograd rodio. Da je poživio, možda bi ga ipak nas dvojica još obrađivali – kaže te dodaje kako je imao troje gorice, ali sve “idu van”. Možda bi ih i preuzeo šogor Josip Novak iz Martinuševca, on je veliki vinogradar, ali ni njemu to baš nije “pod rukom”, vinograd nije velik, a problem je i što parcela nema pristupni put.
– Napišite to, riječ je o starom problemu cijelog Fraterskog brijega. Pristup mu je jedina mana. A što ću sa zemljištem kad izvadim trsje? Ha, tko zna, mogu ga prodati, a položaj je odličan za kućicu za iznajmljivanje – zaključuje Damir i nastavlja namatati žicu. I nije jedini, do početka tisućljeća Fraterski brijeg bio je sav u vinogradima, no danas je, nažalost, pretežno gola livada.
*Preuzeto iz Lista Međimurje br. 3609
