Robert Horvat: Tek rijetka osiguranja nude osiguranje vinograda. Ostala su lagano digla ruke od nas, a nepogoda je sve više i više
Međimurski vinari na ovogodišnjem su Decanter World Wine Awardsu, najuglednijem i najstrožem ocjenjivanju vina na svijetu, dobili ukupno 29 medalja – jednu zlatnu, 13 srebrnih i 15 brončanih medalja.
U atriju starog Grada u Čakovcu danas, 28. lipnja, predstavljeni su rezultati i dobitnici medalja. O medaljama, ali i brigama koje muče domaće vinare razgovarali smo s predsjednikom Udruge vinogradara i vinara “Hortus Croatie”, Robertom Horvatom, koji je ujedno i vlasnik Vinarije Horvat iz Svetog Urbana, ali i dobitnik Decanterove bronce za vina K-32 pušipel (berba 2021.), pinot bijeli (2023.) i pušipel (2023.).
Kako komentirate osvojenih 29 medalja na prestižnom Decanterovom ocjenjivanju vina?
“Ponosni smo na Decanterove medalje. One su dokaz da međimurska vina mogu parirati najvećim svjetskim vinima. Dakle, nemamo se čega sramiti i bojati.”
Osvajanjem medalja, zasigurno je porastao i interes za međimurska vina u inozemstvu. Imate li podatke o izvozu naših vina u druge države?
“Medalje već dugi niz godina pobuđuju interes izvana za međimurska vina, posebice za autohtonu sortu pušipel. Za detaljnije podatke valjalo bi pitati svakog vinara zasebno, jer izvoz ovisi i o marketinškim aktivnostima svakog vinara i želi li uopće nastupati na inozemnom tržištu. Mi u Vinariji Horvat 5-10 % naših vina izvozimo. Ne želimo stati na toj kvoti i lagano se širimo na neke druge države. Moja vizija za budućnost je da podignemo izvoz za 20-30 %.”
U koje zemlje izvozite?
“Većinu u Njemačku, jedan mali dio u Ameriku i jedan mali dio u Poljsku. Zanimljivo je da je Njemačka zemlja poluslatkog i polusuhog rajnskog rizlinga, a oni upravo traže naš suhi rajnski rizling iz Međimurja. Očito je naše vino bolje.”
Svjedoci smo izrazitim klimatskim prilikama, ogromnim štetama na usjevima zbog vremenskih nepogoda. S kakvim se izazovima u tom pogledu bore međimurski vinari?
“Strepimo za svaki oblak koji se pojavljuje na nebu. Oko nas, u Sloveniji, Mađarskoj, Varaždinskoj županiji događaju se ogromne elementarne nepogode, koje su možda kod nas malo manje izražene. Imamo sreću, živimo na bogom danom području između Mure i Drave koje tjeraju oblake dalje.”
Što je s osiguranjem od elementarnih nepogoda, zar ne postoji osiguranje vinograda?
“Tek rijetka osiguranja nude osiguranje vinograda. Ostala su lagano digla ruke od nas. Nepogoda je sve više i više, tako da se vjerojatno ne isplati nuditi takve police. Budućnost će možda biti zaštitne mreže, moramo se prilagoditi novim klimatskim uvjetima. Možda ćemo kroz nekoliko godina uvesti i nove sorte vina, one koje su otpornije na zlatnu žuticu i američkog cvrčka.
Sluha za nas više nema. Ako će država nastaviti dizati ruke od nas, za 10 ćemo godina govoriti da je nekada u Međimurju bilo vino.”
