Od broja stradalih životinja puno je strašniji način na koji te životinje koje se love na žičane zamke, ugibaju. To je strašna agonija, strašne muke i to je ono najgore u svemu tome.
Žičane zamke, usmrćivanje vatrenim oružjem, mreže neki su od
načina na koji lovokradice dolaze do svog plijena. Kod nas su to
uglavnom žičane zamke a meta su mahom srne. Problem nezakonitog
lova je sveprisutan, pa ni Međimurje nije iznimka.
– Ono od čega stradava divljač kod nas je životinjsko
predatorstvo ali to je normalni prirodni ciklus. Drugi veći
problem je promet i onda je krivolov. Teško je procijeniti o
kojim količinama je tu riječ, no po meni je od broja puno
strašniji način na koji te životinje koje se love na žičane
zamke, ugibaju. To je strašna agonija, strašne muke i to je
ono najgore u svemu tome. Srnu je relativno lako uloviti na
žičanu zamku, a ulov je krivolovcima, recimo isplativ, otkriva
Mladen Lacković, tajnik Lovačkog saveza Međimurske
županije.
Sezona krivolova ne postoji, događa se cijele
godine.
– Dešavalo se da se u zamku ulovi visoko bređa srna s dva
mlada i to je strašno vidjeti. Usporedio bi te žičane zamke s
minskim poljem, jer kad se zamka postavi, ako se ne deaktivira
aktivna je cijele godine. Uspio sam spasiti tri, četiri srne iz
takve zamke, ali u većini slučajeva one ugibaju u teškim mukama.
Imali smo slučaju da su nam na jednom kvadratnom kilometru
krivolovci uhvatili dvadesetak srna. Više srna strada u krivolovu
i prometu nego ih lovci izluče putem lova, to su velika
stradanja, naglašava ovaj lovac.
Otkriva da lovokradice znaju kud se divljač kreće, no znaju i
lovci pa koriste svoja iskustva kako bi im doskočili. Godišnje
otklone na stotine zamki. Samo u lovištu u Maloj Subotici
koje je veličine peti pol tisuća hektara prošle godine uklonili
su ih dvjestotinjak. Koriste se i drugim “trikovima”. Na
takozvane kritične točke postave lovno tehničke gospodarske
objekte, čeke, pa se zna da je tu lovačka aktivnost što može
odvratiti lovokradice.
– Ima situacija da smo naletjeli na krivolovca. Uhvatili smo
počinitelja na djelu i u prvom je slučaju bio uvjetno
osuđen, a kad smo ga drugi puta uhvatili onda je dobio bezuvjetnu
zatvorsku kaznu od tri mjeseca. To je zapravo teško provesti jer
morate imati počinitelja, oružje ili oruđe i uhvatiti ga na djelu
s ulovljenom divljači. Veliku većinu, čak oko 95 posto
lovokradica na žalost ne uspijemo uhvatiti na djelu, otkriva
Lacković.
Preventivom protiv krivolova
Jedna od obveza lovačkog saveza je čuvanje lovišta i lovočuvarska
služba. Lovočuvar je službena osoba koja ima pravo kontrolirati
što, tko i na koji način lovi. Lovočuvar svaki slučaj krivolova
prijavljuje lovzakupniku i policiji što je kaže nam Lacković
najsigurnije.
– U jednoj od susjednih (Varaždinskoj) županija smo imali slučaj
da su krivolovci usmrtili jednog lovočuvara zato mi savjetujemo
našima da ne ulaze u konfliktne situacije nego da zovu policiju.
Dolaze na svaki naš poziv naglašava. Razmišljalo se i o tome da
lovokradicama stanu na kraj uvođenjem video nadzora lovišta, no
to je prilično komplicirano. Trenutno za jedno lovište pokušaju
naći rješenje s Općinom Mala Subotica.
– Oni imaju video nadzor pa je ideja da lovište uđe u taj sustav.
Onda bi mogli zatražiti uvid u snimke od službene osobe, s
policijom pregledati snimku i ako ima elementa kaznenog djela,
pokrenuo bi se postupak. Štete su prevelike i ti zločini nad
životinjom su prestrašni. Ne znam zašto se svijest ljudi još nije
probudila kad govorimo o tom bolnom stradavanju. Cijelo društvo
bi se trebalo boriti protiv takvog mučenja i ubijanja životinja.
To su mučne scene, kad ih nađete raskomadane, naglašava strahote
krivolova koji odnosi ne baš zanemariv dio divljači o kojima
lovačka društva brinu. Suprotno uvriježenom mišljenju da se lovci
primarno bave lovom, ta je aktivnost na zadnjem mjestu.
– Lov dolazi na kraju. Ako ste uspješni gospodar u lovištu, onda
na jesen možete i loviti. Ako iz matičnog fonda uz prirast
dobijete određeni broj neke divljači, onda možete i loviti. No,
ako vam divljač strada u nekoj elementarnoj nepogodi, ako
krivolovci to odnesu, ako promet odnese određeni broj što je
ustvari naš najveći problem, onda ne možete ni loviti objašnjava
Lacković.
Dodaje da je njihova primarna djelatnost briga za životinje i
okoliš što je popisano i Zakonom o lovstvu, od količine hrane
koju trebaju osigurati za divljač, broja čeka, solišta, vode,
pašnih površina koje trebaju održavati pa do osnivanja
jednogodišnjih ili višegodišnjih remiza gdje se sade biljke i
drveće za sklanjanje divljači.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, broj 3546.