Autobusne postaje u štrigovskom kraju su posebna priča. Uz ime naselja redom je istaknuto i ime lokaliteta čije podrijetlo znaju pojasniti tek stariji mještani
Od Amerike na krajnjem jugu općine u Stanetincu do “pri kovači” na sjevernom obodu općine u Jalšovcu. Upravo smo se kod potonje zaustavili jednog sunčanog dana početkom lipnja. Iza nje teče potok Štrigovčak svojim putem prema Gibini i utoku u Ščavnicu.
Neke ga karte prepoznaju i kao Štrigovski te potom Jalšovski potok. Sjevši na trupac gacije pored postaje pričekali smo da netko naiđe pa da ga upitamo: “A gdje su ili tko su bili ti kovači?” U tom trenu stigao je autobus, a u njemu jedan putnik.
Bio je to mještanin Stanislav Petković. “Zbigecan” se vratio od liječnika u Čakovcu s torbom za dokumente pod rukom.
– Gdje su kovači? Evo ova kuća točno nasuprot autobusne stanice – pojasnio nam je odmah, on živi pedesetak metara dalje. Iako su kuća u kojoj je kovačnica i okućnica potpuno uređeni, u njoj danas ne živi nitko.
– Tu je još davnih dana bila kovačnica. Kovač je bio Juraj Golenko, a nakon njega zet Franjo Pintarić. Franjin sin Vinko Pintarić zna sve o kovačiji, no on je u Ljubljani, inženjer koji se u sve razumije. Dođu ovamo, provedu po tjedan dana. Bili su nedavno, brinu za trsje. Koliko znam Vinko bi htio kovačnicu urediti u muzej, no to bi ipak trebalo njega pitati kad dođe. Nešto je stariji od mene – ispričao nam je.
Gospodin Petković kaže kako supruga i on kovačnicu vide s prozora, paze na nju i održavaju grunt. Budući da živi uz potok, pitali smo ga kako ga on i susjedi zovu – uvjereni da ga ne zovu Štrigovčak. I bili smo u pravu, a ne zovu ga ni Jalšovski potok, već Lopatec! U starim kartama doista se može pronaći Lopatec kao naziv toga predjela. U Jalšovcu, pri kovači, uz Lopatec…
*Preuzeto iz Lista Međimurje, br. 3607
