Vještih ruku djela tema je ovogodišnjih Malih školskih kustosa koji su se održali u Multimedijalnoj dvorani Riznice Međimurja
Učenici su u suradnji s mentorima mogli birati predmete izrađene rukom, bez obzira je li riječ o jedinstvenim rukotvorinama pojedinaca (čipka, ceker, kinč…) ili o predmetima serijske proizvodnje (poput košaraštva i sl.).
-Počeli smo prije 15 godina sa ciljem da kroz tu priredbu osnovnoškolci se upoznaju sa starim predmetima koje su njihovi roditelji, djedovi i baki koristili u svakodnevnom životu, ali su ostali negdje na tavanu, u podrumu ili klijeti. Djeca imaju zadatak uz svoje roditelje, djedove ili bake pronaći takve predmete i u razgovoru sa svojim roditeljima, bakama ili djedovima i nastavnicima,mentorima napraviti jednu zgodnu priču o tim predmetima. U izlaganju od pet minuta u maniri pravih kustosa ispričati o predmetu. Učimo djecu da su to vrijedni predmeti koje treba čuvati od zaborava. – rekao je Zlatko Bacinger, voditelj projekta.
Ove su godine zanimljive i rijetke predmete, koji su vještih ruku djela javnosti predstavili:
1. mala kustosica Ena Janković, predmet: pomagalo za delati „požiroke”, mentorica Romina Volar, OŠ Jože Horvata Kotoriba
2. mala kustosica Elena Barić, predmet: tibet, mentorica Ivana Pongrac, III. OŠ Čakovec
3. mala kustosica Maja Paula Fortner, predmet: šibnata metla, mentorica Anita Škvorc Branda, OŠ Štrigova
4. mala kustosica Mura Kovačić, predmet: moja črna pisanica i mala kustosica Daša Posavec, predmet: pletenje cekara, mentorica: Danijela Topličanec, I. OŠ Čakovec
5. mala kustosica Marta Križanec, predmet: školska pločica za pisanje, mentorica Petra Hatlak i mali kustos Aleksandar Božek, predmet: stolarica ili citara, mentorica Vesna Krušelj, OŠ Prelog
6. mala kustosica Asja Talan, predmet: ceker moje prabake Katice, mentorica Suzana Košak i mala kustosica Dolores Horvat, predmet: izrada krpene lutke bez šivanja, mentorica Sanja Rašan, OŠ Hodošan.
Cilj priredbe je pobuditi osjećaj odgovornosti prema starim predmetima, ukazati na potrebu njihova čuvanja i njegovanja te učvrstiti vjerovanje da stari predmet nije tek beskorisna i bezvrijedna starina, nego da svaki ima svoju priču iza koje stoje ljudi. A ti ljudi su naši roditelji, djedovi i bake, pa kroz odgovoran odnos prema starim predmetima iskazujemo poštovanje i prema njima samima.
