Pa da malo odemo na kavu u susjedstvo? U ponedjeljak, 22. travnja krenuli smo autobusom na putovanje u Sloveniju
Očekivanja nisu bila velika, zapravo nismo ni slutili što nas očekuje. Kad je cvijeće u pitanju, to je terapija za dušu, srce i oči, a to nam treba. Malo je vrijeme skrenulo u krivom smjeru, ali mi smo kreuli prema Arboretumu Volčji potok, u cvjetnu bajku. Paleta boja tulipana, narcisa, ukrasnih grmova, ukrasnih stabala, kamenjara s trajnicama sve to čini nešto neopisivo.
Izložba orhideja, izložba kaktusa, jezero sa ribama i kornjačama. Tu smo se nekako najduže zadržali. Vrijeme za razgledavanje je isteklo a naša destinacija je Ljubljana. Vozač Mario i gospođa Natalija u ulozi vodiča vode nas u sam centar Ljubljane. Dolazimo do spomenika Prešernu i Tromostovlje odakle krećemo u kratki obilazak Ljubljane jer vremena puno nemamo.
Gospođa Natalija pokušala je sažeti oko najosnovnije, a mi smo pohranjivali informacije. Tu se pruža prekrasan pogled na stari grad. Vjerujem da je bilo onih koji su se popeli gore da li pješke ili uspinjačom. Mi smo otišli do vidikovca na 12. katu u središtu grada odakle se vidi Ljubljana i okolica kao na dlanu. Bili smo oduševljeni. Prekrasna je Ljubljana i usprkos svemu puna turista iz cijeloga svijeta, rijekom Ljubljanicom plove brodice. Mašu nam i pozdravljaju nas putnici.
Moramo se oprostitit sa Ljubljanom jer treba krenuti dalje. Dolazimo u Trojane gdje naš čekaju velike tople krafne. ima i kolača koji mame. Još malo uživamo pogledom po Sloveniji. Obrađena polja, pašnjaci, vrhovi planina koji je okružuju. Bijele se najviši vrhovi planina. Vjetar je baš nemilosrdan a mi u toplom autobusu uživamo u mirisima krafni. Doživjeti smo Sloveniju u njezinoj ljepoti. Odredište je to kamo valja poći i doživjeti čaroliju.
*Preuzeto iz Lista Međimurje br. 3602
