Zaposlen je u Djelatnosti sanitetskog prijevoza brine o vozilima Zavoda za hitnu medicinu
Mario Vinković iz Kuršanca unatrag 11 godina radi u krugu
zdravstva, no ne kao medicinski djelatnik, već ‘doktor’ za
vozila. Zaposlen u Djelatnosti sanitetskog prijevoza brine o
vozilima Zavoda za hitnu medicinu Međimurske županije. Kao
automehaničar zadužen je za održavanje i popravak vozila, a po
potrebi obavlja i posao vozača saniteta.
– Odrastao sam u Ivanovcu, u brižnoj obitelji, s
roditeljima Slavom i Stjepanom te
sestrom Palminom. Završio sam srednju školu za
strojarskog tehničara, smjer automehaničar. U to vrijeme u
nekadašnjem TIOŠ-u Čakovec postojao je opći smjer strojarstva
nakon kojeg ste se morali opredijeliti za željenu struku, a ja
sam odabrao automehaničarski poziv. Po završetku srednje škole
upisao sam i prekvalifikaciju za vozača motornih vozila, što mi
se kasnije u životu pokazalo kao dobra odluka budući da sam u
Zavodu za hitnu medicinu zaposlen kao vozač u Djelatnosti
sanitetskog prijevoza, ujedno zadužen i za održavanje vozila.
Zanimljivo kako se stvari u životu poslože pa mi je zanimanje
koje sam stekao prekvalifikacijom postalo primarna struka,
započeo je naš razgovor Mario.
Prvo radno mjesto po završetku školovanja bilo mu je u
automehaničarskoj radnji u Ivanovcu, gdje je obavljao i stručnu
praksu, a tamo se, kako kaže, zadržao sedam godina. Potom je
svoju sreću okušao u drugoj automehaničarskoj radnji u Pušćinama
gdje je proveo 10 godina, a tada se ukazala prilika za rad u Domu
zdravlja Čakovec na radnom mjestu vozača saniteta i osobe
zadužene za održavanje vozila.
– U krugu zdravstvenih ustanova radim 11 godina, od čega 9 godina
u Domu zdravlja, a unatrag dvije godine u Zavodu za hitnu
medicinu Međimurske županije gdje sam prvenstvo zadužen za
održavanje vozila, a ovisno o potrebama obavljam i posao vozača u
Djelatnosti sanitetskog prijevoza, pojašnjava naš sugovornik.
‘MAHER’ ZA SVAKI KVAR
Na pitanje koji mu je dio posla draži, automehaničarski ili pak
posao vozača, Mario spretno odgovara kako mu promjena za volanom
uvijek dobro dođe kako bi razbio monotoniju automehaničarskog
posla budući da je već punih 28 godina u mehanici.
Što se tiče održavanja samih vozila obavlja sve popravke i
otklanja kvarove za koje ima mogućnosti u radioni smještenoj u
krugu Zavoda. Na brizi ima preko 20 vozila, odnosno sva vozila
saniteta te dio vozila hitne službe kojima je prošao garancijski
rok. Za novija vozila hitne službe pak vodi brigu o njihovom
redovnom servisiranju i održavanju u ovlaštenom
servisu.
– Radiona je dobro opremljena. Ima dizalicu te sav osnovni alat
potreban za popravak vozila. Ravnateljica Vladimira
Križaj-Grabant vodi računa i o potrebama ulaganja u taj
dio poslovanja te je unatrag dvije godine otkako je Djelatnost
sanitetskog prijevoza prešla pod okrilje Zavoda za hitnu medicinu
nabavljen i novi alat za samu radionu, rekao nam je naš
sugovornik ponosno pozirajući pokraj novih crvenih ladica s
alatom.
Kao vozač u Djelatnosti saniteta redovito polazi edukacije i
predavanja kao i njegovi kolege, a što se tiče automehaničarskog
dijela i tu nastoji pratiti trendove i novine kako bi uvijek bio
u toku. Rezervne dijelove potrebne u radionici nabavlja bez
problema, no neko je vrijeme, otkriva naš sugovornik, bilo malo
dužeg čekanja za njihovu narudžbu.
– Posao u radioni je dinamičan, ponekad i stresan, a sve duže i
zanimljiviji. Naime, kako se s godinama proizvode novija i
suvremenija vozila, tako je i njihov popravak i održavanje sve
kompliciraniji i zahtjevniji. Nekada je jedan model vozila bio
prisutan i po deset godina i za svaki auto znao si njegove ‘cake’
i mane, danas pak su nova vozila puna elektronike i mijenjaju se
gotovo kod svakog redizajna, rekao nam je Mario.
Iako postoje i zamjenska vozila u nekim situacijama, otkriva
Mario, zaista treba brzo reagirati, popraviti kvar i vozilo u što
kraćem roku opet staviti u promet. Osim u radioni vozila
popravlja i na terenu, ukoliko se za to ukaže potreba. Kako je
riječ o vozilima koja imaju i po 300 ili 400 tisuća kilometara,
to nije ništa neobično, pojašnjava naš sugovornik.
– U takvim situacijama, kad nastupi kvar, djelatnici saniteta me
nazovu te izađem na teren da otklonim kvar. Ukoliko se ne može
popraviti na licu mjesta vozilo dovozimo u radionu na popravak.
Uvijek se koordiniramo i s voditeljem Djelatnosti sanitetskog
prijevoza Danielom Vinkom, s kojim odlično surađujem, kao i s
ostalim djelatnicima saniteta. Suradnja je i više nego
dobra. Mora biti. Bez toga ne ide, potvrdio nam je Mario.
Kao i u svakoj radioni, bilo je tu i zanimljivih zgoda, od
situacija da ga poprska ulje, ali i još pokojih anegdota. No,
kako kaže, nije riječ o nimalo bezazlenom poslu, već poslu koji
iziskuje puno opreza i pažnje, posebice kad se radi oko
rotirajućih dijelova vozila.
ŽELJA – OBNOVA RADIONE, ALI I DODATAN ‘PAR RUKU’
Zgrada u kojoj je smještena radiona broji već nekoliko
desetljeća. U planu je njezina renovacija, a kako kaže Mario,
planova, želja i volje ima, no oni uvelike ovise o financijskim
mogućnostima.
– Sama radiona za sad dobro funkcionira, no uvijek postoje
mogućnosti za napredak. Redovno se nabavlja novi alat i priručna
sredstva. Također, dobro bi mi došao još jedan ‘par ruku’. Ima
situacija kad treba nešto primiti, podignuti, kad je riječ o
dijelovima koji su vrlo teški, no, na sreću, dečki iz saniteta
uvijek su tu i rado pripomognu, dodao je Mario.
Ujedno je pohvalio vozače saniteta koji redovito vode brigu o
vozilima, javljaju se u radionu radi uočenih nedostataka i manjih
kvarova kako bi se oni što prije otklonili, a vozilo dalje
stavilo u promet.
MARIO ZVANI MANDŽO
Kad nije na poslu slobodno vrijeme rado provodi doma, u Kuršancu,
u krugu najdražih. Živi sa suprugom Marinom te
dvije kćeri Anjom (15) i Lanom (19), a dio ove
velike obitelji su i tast i punica, baka Irma i deda
Pero. Tu je i psić Šapko s kojim rado
odlazi u šetnju.
U mlađim danima bavio se sportom. Igrao je nogomet za MTČ Čakovec
te NK Mladost Ivanovec. I danas voli odigrati koju utakmicu, no
više za dušu, rekreativno, a rado prisustvuje tekmama NK Drava
Kuršanec. Svoju strast za sportom prenio je i na kćeri koje
aktivno treniraju odbojku. Igraju za OK Totovec, a kao brižan
otac Mario ih bodri na gotovo svakoj utakmici.