Znaju se tek godinu dana, no dobro znamo da zajednički interesi, a posebno sport, brzo stvaraju čvrsta i prava prijateljstva pa su tako danas Fran Barlović iz Donjeg Kraljevca i Matija Kutnjak iz Svetog Martina na Muri jako dobri prijatelji i treniraju zajedno gotovo svaki dan
Sport koji ih je povezao je powerlifting. Zbog njega obojica
provode mnogo vremena vježbajući u teretani, a temelji se na tri
različite vježbe snage – čučanj, potisak s klupe i mrtvo
dizanje. Obojica su osamnaestogodišnjaci, maturanti i
članovi powerlifing kluba Pozoj Čakovec kojeg vodi Goran
Karamarković.
Mladić iz Svetog Martina na Muri powerliftingom se počeo baviti
početkom prošle godine. – Prije nego sam službeno ušao u ovaj
sport vježbao sam rekreativno dvije godine u teretani. Činilo mi
se da sam puno bolji od nekih koji redovito dižu utege, da mogu
dići više od njih, pa sam želio to i dokazati tako da odmjerim
snage s drugim powerlifterima na natjecanju. Prvi korak prema
natjecanju bio je učlanjivanje u Pozoj, a presretan sam bio kad
sam odmah u ožujku pozvan na svoje prvo državno natjecanje,
prisjeća se događaja od prije godinu dana Matija koji je još
sretniji bio kada je na tom natjecanju postao viceprvak države.
– Baš sam zavolio ovaj sport i posvetio mu se. Pet puta tjedno
treniram u jednoj teretani u gradu po 2 i pol sata. Uživam u
tome, ispričao je. Ostatak slobodnog vremena Matija uči, pomaže
tati oko poduzeća te kao i svi mladi, izlazi s prijateljima.
Prati i bodybuilding te druge sportove u kojima nastupa Hrvatska
reprezentacija.
Kraće u ovom sportu je Fran, koji se powerliftingom počeo baviti
u listopadu prošle godine. Priznaje da nije odmah bio najveći
ljubitelj powerliftinga.
– Moj interes pojavio se kada mi se u teretani u treniranju
pridružio Matija, a on me je i pozvao da pokušam ozbiljnije
zagristi za ovaj sport i potaknuo me da se pridružim
natjecanjima, govori Fran. Osim powerliftinga voli i plivanje
koje je trenirao od malih nogu.
Nedavno je sudjelovao na svom drugom natjecanju u powerliftingu,
a s protivnicima je odmjerio snage u kategoriji juniori do 83
kilograma. U velikoj konkurenciji s odličnim mrtvim
dizanjem od 250 kilograma ipak je ostao bez medalje. – Samim
rezultatima koje sam postigao na natjecanju nisam baš zadovoljan,
ali imam još mnogo prostora za usavršavanje tehnike i za
napredak, smatra Fran dodavši da zna da se ništa ne može
postignuti bez truda i kontinuiranih treninga.
Vjeruje u sebe i nada se uspješnim rezultatima na budućim
natjecanjima, a u njega vjere ima i prijatelj Matija. Međusobno
se bodre, pomažu tijekom treninga, zajedno proučavaju tehnike i
nastoje ih poboljšati te mnogo vježbaju s nadom da će se na
budućim natjecanjima obojica okititi medaljama. Matija se već sad
može pohvaliti medaljama. Ima srebro s državnog natjecanja i
zlato iz Zagreba kada se još natjecao u kategoriji kadeta, a ove
godine prvi puta se natjecao u kategoriji juniora i osvojio 3.
mjesto u čučnju.
– Konkurencija je velika i jaka, ali nije nedohvatljiva i
vjerujem da ćemo je kroz par godina stići. Treba uzeti u obzir da
su natjecatelji koji su sada bolji od nas po tri ili čak četiri
godine i stariji od nas, a i mnogu su duže u tom sportu, govori
nepokolebljiv Matija.
– Želim postaviti nove državne rekorde u mojoj kategoriji i
jednog dana sudjelovati na europskom natjecanju, podijelio je s
nama svoje snove Matija. U bavljenju ovim sportom treba, a srećom
i ima, podršku roditelja jer intenzivni treninzi zahtijevaju i
odgovarajuću ishranu pa ukućani za njega moraju imati
razumijevanja. Osim prehrane navodi i kako je u ovom sportu bitna
ustrajnost te mentalna i fizička snaga. I Fran uz sebe ima veliku
podršku svih članova Pozoja, prijatelja i roditelja.
– Uz klupske kolege i prijatelje, moja najveća podrška su ipak
moji roditelji, a posebno mama Maja koja se trudi pripremiti mi
kvalitetne obroke svaki dan, a osim odličnih obroka uvijek me i
ohrabruje svojim riječima podrške, zahvalan je Fran. Plan mu je
na sljedećem natjecanju u Bjelovaru ući u TOP6 u kategoriji
juniora do 83 kilograma.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, broj 3542