Od 2.468 pasa koliko ih je u posljednjih pet godina spašeno iz romskih naselja, mnogi su udomljeni. Mnogi su ipak izgubljeni zauvijek...
Sklonište u Čakovcu puca po šavovima, a koliko je pasa i dalje na
cesti – broj se ne zna. Svaki dan spašavaju izgladnjele i
izmučene. Volonteri na rubu snaga tvrde – projekt je bio sjajan,
ali je nažalost propao!
U priču oko brige o napuštenim psima Aleksandra
Hampamer je ušla prije punih petnaest godina. Da će se
čakovečki azil prostirati na više od 15 tisuća kvadrata i u
najtežim danima biti dom za više od osamsto pasa nije mogla ni
zamisliti. Baš kao ni to da će se umoriti od posla koji joj je
donosio beskrajnu sreću, koji je za nju životna misija, piše
Dnevnik.hr.
2016. strašne snimke nasilja nad životinjama uznemirile su i
duboko potresle cijelu zemlju. Brutalno, zvjerski, nevjerojatno. Tim više
jer u pitanju su djeca. Zbog toga što je sa snimkom i problemom
izašao u javnost, Stjepanu Balogu su prijetili,
pokušali mu automobilom pregaziti trudnu suprugu, ali on nije
požalio. Želio je da se nešto promijeni.
Da stravične snimke nisu iznimka nego pravilo kada je u pitanju
odnos prema psima u romskim naseljima, svjedočila je i ekipa
Provjerenog. Situacija je bila neizdrživa, dovedena do ruba.
2018. godine Ministarstvo poljoprivrede pokrenulo Projekt
sterilizacije pasa u 12 romskih naselja u Međimurskoj
županiji i za to osiguralo više od 3 milijuna kuna. Svaka je
jedinica lokalne samouprave dobila sredstva za hvatanje,
sterilizaciju, preglede i liječenje pasa. U svibnju 2018. krenulo
se na teren, u do tada neviđenu akciju.
Sklonište je pucalo po šavovima. Iako je sredstvima iz
projekta povećan njegov kapacitet, brinuti o više od 800 pasa bio
je itekakav izazov. No vrijedilo je.
Ono što se činilo nemogućim te je 2018. suradnjom na svim
razinama postalo stvarnost. Problem pasa u romskim naseljima bio
je riješen. Barem se tako činilo.
Na dan Bruno Bujanić i ostali
zaposlenici po boksovima podijele više od 150 kilograma hrane za
trenutačno nešto više od 500 pasa. Tu je već tri godine, a
početkom travnja postat će voditelj skloništa i na toj funkciji
zamijeniti već umornu Aleksandru. Osjećaji su kaže podijeljeni.
Žalosna je činjenica i ono što vrijeđa zdrav razum da
smo pet godina od pokretanja projekta danas zapravo opet na
početku. Još 2021. opet su morali u akciju. U naselje Kuršanec.
Projektom je bilo predviđeno da će nakon sterilizacije i
kompletne obrade pasa, nadzor nad njima, tj. njihovim vlasnicima
provoditi jedinice lokane samouprave, dakle gradovi i općine,
točnije njihovi komunalni redari.
Kontrola onoga na što su potrošena ne mala sredstva iz državnog
proračuna očito je također izostala. Jer kako drugačije objasniti
300 novih pasa samo u jednom naselju.
Načelnik općine Pribislavec Matija
Ladić na ovo pitanje ima jednostavan odgovor.
“Nakon 5 godina mi još uvijek provodimo program prema istim
mjerama koje su bile određene 2018., ali još uvijek imamo isti
problem.”
Njegova općina ima samo jednog komunalnog redara, a posao je
golem. U gradu Čakovcu koji ima četiri komunalna redara u romskom
naselju Kuršanec u nadzoru su sada tvrde barem jednom na mjesec.
Rade nezahvalan posao, izloženi verbalnim i nerijetko fizičkim
prijetnjama. Potporu veterinarske inspekcije kao i potporu
policije imaju kad god je traže, kaže Aleksandra. Ali je moraju
tražiti, a to ne čine. Bar ne dovoljno često.
Od 2468 pasa koliko ih je u posljednjih pet godina spašeno iz
romskih naselja, mnogi su udomljeni. Mnogi su ipak izgubljeni
zauvijek. Zlostavljani, teško ozlijeđeni, izgladnjeli, s
grozdovima krpelja koji vise s njih. Ni ne čudi stoga što je
u posljednja dva tjedna pet zaposlenika azila dalo otkaz. Svaku
večer Monika Hudin pomisli odustati, ali svako jutro nađe snagu
za dalje. Jer vjeruje da je moguće. Da baš sada ne smije stati.
Problem koji je puno veći od ovog sa psima, ali koji se baš ovdje
toliko jasno ocrtava je da su lokalne vlasti ostavljene
da same rade prljavi posao za koji nisu
sposobne jer za nadzor oni jednostavno nemaju ljudi.
Više od tri milijuna kuna našeg novca, ne sumnjamo u dobroj
namjeri, na kraju je ipak očito otišlo u vjetar. A ovi ljudi i
dalje rade Sizifov posao. Ni njima ni nama nisu dovoljna rješenja
i zakoni na papiru. Bez provedbe na terenu, uvijek i bez iznimke
za sve na promjenu na bolje – ne možemo računati.
Video pogledajte na portalu Dnevnik.hr.