U školi provode projekt 'Škole podrške: učenje za otpornost, inkluziju i mentalno zdravlje'
Sam se projekt provodi u suradnji s Forumom za slobodu odgoja i Uredom UNICEF-a u Hrvatskoj s ciljem osnaživanja učitelja i učenika na području Međimurske županije. Cilj projekta je podrška mentalnom zdravlju, jačanju psiho-socijalnih i socio-emocionalnih kompetencija i otpornosti djece i mladih, ali i odgojno-obrazovnih djelatnika te stvaranje sigurnog i podržavajućeg okruženja u školama.
Otpornost nije osobina koju ljudi imaju ili nemaju (ne rađamo se s tim kao što se ne rađamo ni fizički jaki – radimo na tome). Otpornost uključuje misli i ponašanja koje svatko može naučiti i razviti tijekom života. Kada je netko psihološki otporan ne znači da ne doživljava poteškoće i neugodne emocije, upravo suprotno, put ka psihološkoj otpornosti često uključuje značajne emocionalne poteškoće.
Otporna djeca češće preuzimaju zdrave rizike, znatiželjna su, ali znaju svoje granice i nastoje izlaziti iz svoje zone komfora što im pomaže u ostvarivanju ciljeva i rješavanju problema. Kad djeca steknu vještine i samopouzdanje suočavanja s problemima spremna su za životne teškoće. Što se uspješnije nose s problemima, sve više razvijaju osjećaj vlastite sposobnosti i snage.
Na našim se susretima, koji se odvijaju jednom tjedno, bavimo svakodnevnim temama koje okružuju i prate učenike na većini nastavnih sati i tijekom boravka s vršnjacima: kako se nositi sa stresom, boli, tugom i gubitkom, brigom, tjeskobom i panikom, osjećajem izdvojenosti i osamljenosti, ali i sramom zbog različitosti; kako komunicirati s drugima, a pritom se bez konflikta zauzeti za sebe.
Na samim se radionicama učenici izražavaju usmeno i pismeno, kreativnim izražavanjem, ali i tjelesnim oblicima različitih vježbi. Radionice vode učiteljice: Nina Zrna, Vanja Lajtman i Kristina Kobal. Kroz razgovore i dijeljenja iskustava osnažujemo jedni druge, nastojimo si biti podrška i pomoć u situacijama koje nam stvaraju nelagodu, strah ili pritisak.
Iako je obitelj najvažnija za jačanje otpornosti djeteta, sama škola također se osnažuje održavanjem bliskih odnosa svih učenika , zajedničkom pristupu rješavanju problema i međusobnim podržavanjem, naročito u situacijama kad je netko od učenika doživio ili doživljava određeni izazov. Što je više zaštitnih faktora u životu djeteta, to je ono sposobnije prilagoditi se i nositi s teškim okolnostima. Stoga u ovom projektu nastojimo s djecom otvoreno razgovarati te im dati moguća rješenja kako bi ojačali i imali optimističniji pogled na ono što je ispred njih.
Iako je otpornost proces koji se stalno može razvijati neovisno o dobi, bitno je naglasiti kako najviše i najbrže učimo u djetinjstvu. Veliki životni izazovi, ali i mali svakodnevni događaji mogu biti prilika za učenje. Nitko ne može izbjeći stres i teškoće u životu, ali možemo naučiti nositi se s njima.
