UTJERIVAČI DUGOVA ZA VRATOM DUŽNICIMA Dugovi ne nastaju preko noći…

Od prvog neplaćenog računa do duga od nekoliko tisuća eura prođe otprilike pet do sedam godina

Čak 2,4 milijarde eura dug je 228 722 potrošača evidentiran u Očevidniku o redoslijedu osnova za plaćanje a koji je objavila FINA. Oko 5,5 posto međimurskih potrošača dužno je je gotovo pedeset milijuna eura. Prema broju potrošača koji nisu podmirili dospjele osnove za plaćanje u odnosu na broj stanovnika, izdvaja se grad Čakovec sa 7,66 posto. Upravo je u Čakovcu najviši i udio potrošača koji nisu podmirili dospjele osnove za plaćanje u broju radno sposobnog stanovništva, a po kriteriju iznosa duga potrošača i to s 11,24 postotnim udjelom. Iznos njihovog duga je 23,3 milijuna eura.  Dugovi, ovrhe, blokade itekako utječe na kvalitetu života, a stručnjaci neprestanu ističu važnost financijske pismenosti. Koje su mogućnosti, kako se izvući iz duga, kako spriječiti ovrhu, samo su neka od pitanja na koja odgovaraju stručnjaci u sklopu projekta “Skok iz duga”.

Zajedno s partnerima provodi ga i Udruga Međimurski potrošač. U čakovečkoj poslovnici FINE predsjednik Udruge Zlatko Polišanski svaku srijedu i četvrtak od 12 do 14 sati pomaže dužnicima besplatnim savjetima. 

– Odaziv je velik, a još je veće iznenađenje količina novaca koju su ljudi dužni, od gotovo 19 tisuća eura, 16 tisuća i to su dužne cijele obitelji. Jedan slučaj su dugovanja za telekomunikacijske usluge, pa imamo kredit, dug prema banci, dugovanja za neplaćene troškove struje, vode, komunalno, nabraja Polišanski, a otkriva nam i kako nastaju ti dugovi. 

– Osoba na primjer kupi mobilni uređaj, uzme pretplatu, a nigdje ne radi. Zaduži se recimo za nekih 280 eura. Prestane plaćati pretplatu i pružatelji usluga ga onda ganjaju. Prije toga dužnik dobije upozorenje, opomenu. Najvjerojatnije su svi oni dobili prijedlog za ovrhu. Onda imamo slučaj gdje je čovjek kupio automobil i nakon samo tri dana imao je prometnu nezgodu i odmah je nastao dug u visini od nekoliko tisuća eura. I tako je počelo  multipliciranje duga. Više nije mogao plaćati ni struju, ni vodu, telefon, ništa, i sad je svima dužan, govori Polišanki.

Kad pojedinac shvati da ima problem koji ne može i ne zna sam riješiti, potrebno je potražiti stručnu pomoć,  skupiti svu potrebnu dokumentaciju, od prijedloga za ovrhu pa do eventualne žalbe, radi se popis imovine, a onda se predlaže ili osobni bankrot ili osobni stečaj. Osobni stečaj je kad predmet ide na sud, sud određuje stečajnog upravitelja koji dužnika vodi tri godine. Ako je pojedinac u radnom odnosu, može se ustegnuti četvrtina plaće za vraćanje duga. Postoje zagarantirani dijelovi primanja kao što su dječji doplatak, invalidnina koji se ne smiju dirati. Osobni bankrot također podrazumijeva stručno vodstvo, no osoba ne može raspolagati svojim primanjima. 
– Najviše ih se odluči za osobni stečaj. U tom slučaju osoba odlazi u Agenciju za naplatu potraživanja na dogovor. Postoje i nagodbe direktno s poduzećima koja onda omogućuju obročno plaćanje. 

Ni jedno poduzeće neće reći da to neće omogućiti, imali smo već nekoliko takvih slučajeva, posebice s HEP-om. Može se izaći iz dužničkog ropstva, uspjeli smo dotjerati da je dug nula kuna, kompletno očišćen, optimističan je Polišanski. 

Polišanski skreće pozornost na to da ni jedan od predmeta koje su preuzeli u sklopu projekta “Skok iz duga” nije u zastari. 

– Svi sadašnju slučajevi, ljudi koji su nam se javili nisu se žalili jer nisu znali put kako to riješiti, otkriva Polišanski. Pa skreće pozornost na Zakon o zaštiti potrošača koji govori  o tome da postoje zastare za godinu dana, tri godine, pet i deset godina. 

– Ako osoba recimo nije plaćala telefon određeni broj godina, sve to zastarijevalo je za godinu dana, no dug nije zastario ako se nije na vrijeme uložila žalba. Veliki je problem što ljudi, dužnici nisu dovoljno educirani i ne dolaze k nama. Ako i ima zastare ona ne nastaje automatizmom. Sudac ne prihvaća zastaru automatizmom nego se u žalbi treba pozvati da je predmet u zastari. Na primjer, dobili ste predmet za ovrhu i piše vam da se možete žaliti u roku od osam dana od dana primitka. Nakon toga javnom bilježniku predajete žalbu i on u roku od 23 sata predaje to sucu. Sudac to preuzima i u tom trenutku je sudac vezao ruke svima i čeka se pravosudno rješenje, otkriva Polišanski. Ističe kako među  brojim dugovanjima postoje sigurno i ona koja bi već bila u zastari samo da je žalba uložena na vrijeme.

Od sredine siječnja od  kad se projekt “Skok iz duga” provodi u Međimurju, sedam je slučajeva obrađeno i poslano pravnoj službi Agencije za naplatu potraživanja koja će dati prijedlog plana za vraćanja duga.  

– Sve se može riješiti no ljudi kao da se srame doći i priznati da su u dugu. Naša su im vrata uvijek otvorena, naglašava Polišanski.

Utjerivači dugova 

Polišanski otkriva kako kod nas djeluje petnaestak, mahom stranih agencija za prisilnu naplatu potraživanja koje otkupljuje dugove.

– Otkupe dug u vrijednosti od recimo 40 posto ukupnog duga. Postavljam pitanje i sebi i vlastima, zašto se ne omogući dužniku da otkupi svoj dug za tu vrijednost? Zašto dužnik ne može sam otkupiti svoj dug od tisuću eura, za recimo 400 eura za koliko ga je otkupila Agencija, koja je to logika, pita se Polišanski pa dodaje da je očito riječ o vrlo unosnom poslu. Utjerivanje duga kod nas itekako postoji, potvrđuje.

– Idu tako daleko da zadiru čovjeku u njegovu privatnost. Recimo, ako ste se prijavili u očevidnik ne zovi, oni to ignoriraju i svejedno zovu po cijele dane i noći. Osim što nazivaju dužnike, stoje im pred kućom. To je nevjerojatno što ljudi trpe. Tu bi nešto trebali napraviti i inspektorat i ostale institucije smatra naš sugovornik.

*Preuzeto iz Lista Međimurje, broj 3541