Od 16 kandidacijskih listi njih čak 12 očigledno nema nikakvih šansi
Kada smo prvi put pokrenuli ideju kolumne znali smo odmah u startu kako će tu biti svega i svačega, komentara ove i one vrste gdje ćemo svi mi skupa u isto vrijeme biti i lijevi i desni i centar, a paralelno sa svim tim ćemo biti potkupljivci najgore vrste. Nije bitno što to nema nikakve veze s pameću, što se jasno iz svakog teksta vidi jednak pristup u sagledavanju činjenica (provjerljivih), nema niti veze što u niti jednom članku nismo bili za nekoga nego smo objektivno istaknuli sve ono što se događalo sve ove godine na političkoj sceni na području našeg lijepog Međimurja. Doduše uz par naših vlastitih opaski, ali ipak ovo je kolumna, imamo to pravo. Uostalom, pamtimo mi i malo duže od vremena o kojem pišemo, ali nema potrebe ići tako daleko. Čemu?
KOLUMNA 1: SJEVER DOLAZI Obilježio je političko desetljeće Međimurja i njegovo se ime smije spominjati
KOLUMNA 2: HDZ: ZA SVE IZAZOVE? Pa nismo baš sigurni, barem što se Međimuraca tiče
KOLUMNA 3: RIJEKE PRAVDE! SDP Međimurja – podijeli pa vladaj i tako više od deset godina
Do sada smo prošli sve one “velike“ igrače, liste koje su imale barem perceptivno ozbiljne Međimurce za ponuditi, a ujedno i liste koje će sigurno osvojiti 13 od ukupno 14 mandata III. izborne jedinice.
Tu nam je preostala koalicijska lista Domovinskog pokreta koja prema aktualnim anketama dobiva to zadnje mjesto, ali je ista bez ijednog Međimurca. Što reći oko toga? Možda bolje ništa. U svakom slučaju, treba napomenuti kako će očito u Sabor jedini s te liste ući njen nositelj – Davor Dretar Drele. Eh, trudimo se održati maksimalnu pristojnost prema svima. Ljude iz našeg kraja je uvijek krasila maksimalna pristojnost i jednak odnos prema svim političkim suparnicima koji nije davao prostor ni psovkama ni ikakvom ponižavajućem izričaju. To jednostavno nije način ovog dijela Hrvatske, način Međimurja. S druge strane, moramo priznati i kako neke politike i stavove posebno po pitanju demografske politike DP-a shvaćamo i podržavamo. Međutim, problem nastaje kada se u svemu nekako uvijek vrate brojanju krvnih zrnaca. Programi i prijedlozi su preopćeniti i nema one konkretnosti, ali opet niti ostali nisu baš nešto puno bolje razrađeni. Sve se to skupa kada je Domovinski pokret u pitanju čini kao puno forsirane finoće, isceniranog finog govorništva i pozitivnog odnosa koji ispari poput rose na ljetnom suncu one sekunde kada se izgubi njihova samokontrola. Što je često. Tada dolaze galama, grubi rječnik, psovke i uobičajeni vokabular jedne krčmarske rasprave. Šteta. Jer generalno podržavamo raznolikost, posebno političku.
Promoviranje novih lica
Ostale liste, a u III. izbornoj jedinici ih ima 16 (?!), imaju neke Međimurce za svoje članove, ali sve te liste u biti se na kraju svode samo na statistiku jer nemaju nikakve šanse za išta, a najmanje za ulazak u Sabor. Doduše, prilika je to za promoviranje novih lica i to podržavamo. Perspektivna nova lica moraju dobiti šansu se negdje eksponirati, da ih barem šira populacija, za početak, samo registrira. Priliku za dokazivanje će dobiti, nadaju se i oni sami, poslije. U ovom kontekstu, za ovakve ljude ove liste su dobar početak i odskočna daska. Ali ove liste imaju i neka “stara“, istrošena politička lica, koja su svoje i lice i naličje pokazali već toliko puta, ali se čini kako igraju na kartu narodnog zaborava. Igraju na kartu da narod ima pamćenje poput zlatne ribice, 3 sekunde, te kako onda mogu sve ispočetka. Samo ima kvaka, čak i zlatna ribica, po novim istraživanjima, ima puno duže pamćenje od toga, a i ako nešto ljudi i zaborave, internet ne zaboravlja ništa.
U svemu je uvijek najteže graditi, a za sve ostalo tu je Destructo
Zato nas je itekako začudilo ne da je npr. na koalicijskoj listi Fokusa Darko Zver na četvrtom mjestu nego da je UOPĆE na listi. Mišljenja smo kako tu očito Fokus nema bazen ljudi na koje može računati pa je i taj Destructo bio dobar. Toliko “dobar“ da su ga stavili na četvrto mjesto. Doduše, što se tiče III. izborne jedinice mogli su ga staviti i na prvo. Rezultat će biti isti – nula mandata. Zver je imao nevjerojatnu priliku napraviti nešto, imao je sve alate u svojim rukama, sve poluge je uz partnerstvo drugih mogao povlačiti na način da se promjene događaju ne kroz mjesec, dva, godinu nego kroz najmanje dva mandata, što je jedino realno. Njegov stav i nastup na Danu grada Čakovca 2022. godine kojim je zabio i posljednji čavao u svoj politički lijes je samo potvrdio ono što se znalo i na prvi pogled. Nerealan stav, nerealna očekivanja i političko nesnalaženje, nestrpljivost i POLITIČKA neinteligencija su napravili svoje. Naglašavamo politička. I Zver je prošlost. Šteta jer Fokus je na sjeveru gdje je uvijek bio dominantan lijevi centar, centar odnosno ljevica imao veliku priliku napraviti nešto. A, sada znamo, napravio je jedno veliko ništa.
Bismarck je prvi rekao kako je politika umijeće mogućega odnosno jedan opći okvir kojim se treba uspješno voditi narod i država. Iz toga proizlazi bitna odlika politike: ona uvijek mora računati s okolnostima, a koje sve nikad nisu racionalne, jer “materijal“ s kojim politika radi je najnepouzdaniji koji uopće može biti – ljudsko stvorenje. I to je varijabla na koju čini se velika većina uvijek zaboravi, odnosno oni koji ju imaju na pameti na nju najviše i tipuju svjesni kako je upravo ona ta koja može promijeniti cijelu igru. No, u svemu tome, postoje i oni koji imaju i dobre ideje, dobre modele funkcioniranja, trude se sve to skupa prikazati na pravi način, ali jednostavno im ne ide. Jer su premali, jer nemaju prodornost, jer jednostavno ne dopiru do ljudi ili ih ljudi ne shvaćaju dovoljno ozbiljno. A trebali bi.
Regionalna markica
Međimurski demokratski savez je svakako jedna od takvih stranaka, ali apsolutno jedna od stranaka za koju svi znamo kako im je šansa za išta, kao i Zveru, nula. Ali ovo im je prilika da u eteru, nekoj “ravnopravnijoj“ borbi s drugim velikim strankama iznesu svoje ideje. Regionalna stranka zastupa i regionalne ideje, promiče regionalne projekte i zaziva apsolutnu decentralizaciju. I dok to u Istri prolazi od samog početka, MDS u Međimurju nikad nije uspio jer je “mentalni sklop“ te dvije regije, barem onaj politički, dijametralno suprotan. U krajnjem slučaju Međimurcima je uvijek nekako slađe, bolje zvučala ideja koju je izrekao netko vanjski, dotepenec nego netko domaći. Dobro, možda je Matija Posavec u tom kontekstu nešto drugačiji, ali on je sasvim drugi tip političkog Međimurca. A prvak MDS-a Željko Pavlic spada u onaj stari soj političara, poprilično iskren i direktan, volio se prikačiti lijevim opcijama i biti im regionalna markica na listi u zamjenu za neke realizirane projekte u Međimurju, ili možda bolje rečeno Donjem Međimurju. Smatramo kako su ideje i stavovi dobri, ali realizacija je problematična jer ne možeš biti i … i … Shvaćate nas naravno. Svo silno krpanje na svim izborima do sada je rezultiralo time da nisu uspjeli ostvariti snagu samostalnog djelovanja. Svedeni su na okvire sitnih točkastih djelovanja po dijelovima Međimurja (pogledajte listu i od kuda su kandidati), ciljano usmjerenih tema bez širine zbog čega ih dobar dio glasača gleda kroz prizmu određenog interesa. Da ne kažemo nečijega interesa. S čim se mi nikako ne bi složili.
Čačić ako ne odnese, neće donijeti ništa, pitajte Plenkovića
Pavlic, saborski zastupnik u mirovini, je u cijeloj toj priči bio operativno poprilično sam tako da u puno slučajeva nije niti imao neku drugu opciju, te nam je zato ova situacija njihovog samostalnog izlaska na parlamentarne izbore nevjerojatna. Prvo i osnovno radi njih samih jer čemu? A potom i radi njihovih vječnih partnera SDP-a, pa i Matije Posavca, koji su MDS ovaj put ostavili izvan svega. Očito procjenjujući kako im na nikakav način neće pripomoći u osvajanju većeg broja mandata. A kao da reformisti tu mogu pomoći SDP-u, ali dobro. Da nam je samo znati kako je to taj par Martinčević-Čačić uspio uvjeriti vodstvo SDP-a kako će oni nešto donijeti. Ako ne odnesu, donijeti neće ništa. Pitajte Plenkovića, on im još to pamti, a kažu kako je njegovo pamćenje, za razliku od onog narodnog, slonovsko.
Vrijeme je iznenađenja
Zanimljiva lista koja se mahom za III. Izbornu jedinicu sastoji od Međimuraca (13 od 14) je ona koalicijska HSP-a, Hrvatskog bila i HDSS-a. Nju mahom čine naši poljoprivrednici, proizvođači hrane, mahom mladi i vrijedni ljudi, priznati u svojim sredinama. Moramo priznati kako nam je ova lista svojevrsno iznenađenje, sastavom i na prvi pogled jedno sasvim ugodno iznenađenje. No poznavajući mentalitet međimurskog čovjeka te uzimajući u obzir ankete, ova ekipa ne može napraviti puno. Međutim, ukoliko budu puno radili na prezentaciji, predstavljanju svojeg programa kao što rade na svojim poljima, OPG-ovima, tvrtkama moglo bi biti zanimljivo. Možda je pravo pitanje imaju li istinske volje za to ili će jednostavno donijeti odluku koja je normalna – fokusirati se na svoje obitelji, na svoj život kada im se ne daje prilika na političkoj sceni. No, tko zna. Vrijeme je iznenađenja.
Poigravanje s demokracijom
Ostale liste su na našu žalost, a možda i sreću tko će ga znati, samo broj, statistika, poigravanje s demokracijom i pokušaj dokazivanja kako je sve moguće. Najgore od svega je kako su i ti sami kandidati onoga trenutka kada su se suglasili da su dio tih lista bili svjesni kako će zgradu Sabora vidjeti samo onda kada bude ponovno otvorenje Markovog trga hrvatskom narodu na korištenje (što neće biti tako brzo). Ili možda u nekom organiziranom posjetu Saboru gdje će s balkona promatrati kako neki koji im nisu niti do koljena (da, ali to je istina) odlučuju o zakonima naše države, politikama koje će se ili se provode, kako neki koji realno ne bi mogli voditi niti kućni savjet omanje zgrade imaju moć mijenjati smjer kretanja države i sviju nas skupa s njom. Zato svakeg dana ja se sjetim kak je bile to, cavel v glavo si zabijem da mi dojde zlo. A možda je bio samo vidovit. Taj Dreletronic.
