Povodom 150 godina organiziranog planinarstva u Hrvatskoj, HPS priprema niz aktivnosti koje ističu bogatu tradiciju i postignuća u hrvatskom planinarstvu, a jedna od najuzbudljivijih inicijativa je već ostvarena - alpinistička ekspedicija HPS-a u Južnu Ameriku, pod nazivom “Patagonija 2024”
Ekspediciju je činilo sedam iskusnih penjača – Igor Čorko i Ivan Vitez iz Varaždina, Marko Buljan i Elvin Sindičić iz Rijeke, Marko Kalčić iz Pule te Siniša Škalec i Boris Čujić iz Zagreba.
Ovi vrhunski penjači, čije se karijere obilježavaju najtežim usponima diljem svih kontinenata, predstavljali su Hrvatsku u jednom od najizazovnijih planinarskih područja – argentinskoj Patagoniji., području poznatom po svojim jedinstvenim granitnim stijenama, ledenjacima, vulkanima i ledenjačkim jezerima.. Glavno ishodište za penjanje bilo im je mjesto El Chalten u Nacionalnom parku Los Glaciares. Plan je bio da se penju što je više moguće i da pokušaju popeti neke od stijena koje se nalaze u blizini El Chalténa, oko poznatih vrhova Fitz Roy i Cerro Torre koji privlače penjače iz cijelog svijeta.
Cijelu tu ekspediciju publici u CZK „Rudar“ u srijedu 3. travnja 2024. predstavio je Ivan Vitez koji se penjanjem bavi posljednjih 16-17 godina, a u planine je s roditeljima odlazio još kao dječak. Penjačko iskustvo stjecao je posvuda, počevši od lokalnih penjališta, Paklenice, slovenskih Alpa, talijanskih Dolomita, preko Francuske sve do Norveške, Turske, Sjeverne Amerike i Kanade, a središćanska publika imala ga je prilike čuti i prošle godine kada im je predstavio alpinistička iskustva na stijenama Kanade.
Vitez je predstavio sve blagodati Patagonije za penjače, ali i progovorio o svim problemima koji su ih ometali da ostvare zacrtane ciljeve. Osim strašnih vjetrova, kiše i hladnoće, imali su i vrlo teške ruksake i kratko vrijeme stabilnih vremenskih uvjeta, duge i vrlo zahtjevne dostupe do penjačkih smjerova. U takvim (ne) prilikama uspjeli su ispenjati El Mocho i Aguja de la Medialuna (do 50 metara pred vrhom).
Budući da im je ostao još samo jedan dan dobrog vremena, odlučili su se za vrh Aguja de l’S u masivu Fitzroy, vrh s najkraćim pristupom, jedan od rijetkih koji su izvedivi u jednom danu iz grada i natrag . Najkraći pristup je značio šest sati brzog hoda i 2000 metara visinske razlike, što bi bilo gdje u Alpama bio jedan od najduljih! Krenuli su s kišom, pri pristupu vidjeli novi snijeg na smjeru, ali ipak krenuli. Smjer nije tako težak, 450 metara maksimalne težine 6a, ali su ga zatekli u zahtjevnih uvjetima pa su usput trebali čistiti snijeg s hvatišta, pukotine su bile pune snijega ili su im se u rukave slijevali potočići vode. Ali konačno je bilo toplo i sunčano, a našla se i neka dužina koja je bila suha te su bile pravi gušt za penjanje -scene iz snova. Nakon gotovo četiri tjedna borbe s uvjetima stajali su sva četvorica (Ivan, Siniša, Marko, Marko) na patagonijskom vrhu usred masiva Fitzroy, ali ne istovremeno, nego jedan po jedan, jer je vrh suviše uzak i šiljast da bi mogao primiti više od jedne osobe. Taj su dan neprekidno bili 22 sata na terenu.
U četiri tjedna uspjeli su ispenjati najviše što je u tim zahtjevnim uvjetima bilo moguće, vidjeli su prelijepe planine i doživjeli prvorazredne pustolovine.
Nakon niza fotografija koje je popratio fantastičnom pričom, Vitez je prezentirao i 10-minutni film kao sintezu najvažnijih patagonijskih trenutaka. Dvoranom se prelomio gromoglasni pljesak kao nagrada i čestitka za njihovu ustrajnost i uspjehe, ali i zahvala što svoju alpinističku priču uspješno dijele s drugima. Hvala, Ivane, vjerujemo da ćemo se s tvojim penjačkim pustolovinama družiti još jako, jako dugo. Nek´ ti vrijeme bude saveznik, sretno dalje!
