Pedestosmogodišnji Josip Farkaš iz Goričana izrađuje minijature svega što mu je srcu drago. U svojoj kolekciji ima međimurski grunt, mlin na rijeci, oruđe svih vrsta, raspela, minijaturne jaslice, bicikle - gotovo sve čime se koristite u svakodnevnom životu, ili se barem nekad koristilo.
A umjetnička crta mu je u genima. Pokojni brat Stjepan slikao je
uljem na platnu dok drugi brat Anđelko slika na
staklu.
– Ove minijature moja su duša. Predstavljaju nekadašnji način
života, rveno oruđe za obradu polja ili rad u vrtu, starinski
kukuružnjak ili mlin na rijeci danas gotovo da i ne možete
vidjeti uživo te sam djelomice i iz tog razloga odlučio
izrađivati svoje minijature. Sve što pamtim iz djetinjstva, želim
ovjekovječiti, kaže Josip koji je u više navrata svoje minijature
javnosti povodom općinskih manifestacija, a za unikatne suvenire
primio i priznanja za najljepši međimurski suvenir.
A sve je počelo prije sedamnaest godina, kada je Josipov
sin Valentino bio još mali.
– Poželio sam mu napraviti unikatne jaslice. I jesam. Uzeo sam
gips, izradio sam osnovno pa sam počeo dopunjavati. Detalj po
detalj dobili smo naše jaslice kojih se uvijek rado sjetimo.
Takva vrsta umjetnosti me opuštala te sam do danas izradio više
od stotinu komada raznog oruđa i svakodnevnih uporabnih
predmeta,
Josip je se sada usmjerio na izradu građevina, simbola mjesta. A
prva je na redu crkva svetog Leonarda u rodnom mu
Goričanu.
– Želja mi je izraditi goričanski poznati Črni most i čakovečki
Stari grad, ali prvo treba završiti našu crkvu. Trenutno me do
kraja dijeli još samo nekoliko detalja, a tada ju mogu ponosno
pokazati mještanima, kaže Josip te dodaje da samo treba imati
strpljenja, biti uporan i voljeti detalje i tada nema toga što se
ne može izraditi.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, broj 3539