O slučaju žene iz Varaždina koja je preminula u bolnici nakon što je šest sati čekala Hitnu pomoć oglasili su se iz udruge Hitna uživo...
U prvom mjesecu u Varaždinu je preminula žena, a njen slučaj
obišao je zemlju kada je ustanovljeno kako je njen
muž dva puta zvao Hitnu pomoć koja je po nju stigla tek
nakon šest sati. U tjednima koji su uslijedili, Ministarstvo
zdravstva poslalo je u Varaždin zdravstveno-inspekcijski
nadzor koji je utvrdio da je dispečerica, prvostupnica
sestrinstva, u varaždinskoj medicinskoj prijavno-dojavnoj
jedinici drugom pozivu dodijelila kriterij nižeg stupnja
hitnosti.
Na odluku je reagirala Hrvatska komora sestrinstva, iz koje
poručuju da će provjeriti sve činjenice i dokaze navedene u
zahtjevu za pokretanje postupka, zatražiti očitovanje
medicinske sestre i dostavu potrebne dokumentacije od iste,
a sve kako bi bilo u mogućnosti donijeti stručno mišljenje o
opravdanosti ili neopravdanosti zahtjeva. Nakon Komore, oglasili
su se i iz udruge Hitna uživo, objavom na Facebook stranici koju
potpisuje Tomislav Petrušić, a mi ju prenosimo u cjelosti:
– Kriva je medicinska sestra, naša kolegica. Zadnjih nekoliko
dana nema medija koji nije prenio vijest da je za smrt žene u
Varaždinu kriva medicinska sestra jer nije prepoznala hitno
stanje te poslala tim hitne medicinske službe. Dva poziva
prema MPDJ bila su upućena 3. siječnja u 3 i 4 sata ujutro.
Gospođa je nažalost preminula 5. siječnja, 48 sati nakon dolaska,
u Varaždinsk bolnici. Je li ovih 6 sati odgode za
hospitalizaciju bilo presudno za ovaj tragičan slučaj, pokazat će
istraga DORH-a. Veliki upitnik je i taj zašto je
trebalo toliko vremena da postave dijagnozu plućne embolije
u bolnici kada znamo da je pacijentica primljena ujutro tog dana
pod dijagnozom bolova u leđima na odjel neurokirurgije, da bi
tijekom popodneva bila premještena na jedinicu interne skrbi kad
joj se je stanje naglo pogoršalo te je tek tada postavljena
dijagnoza plućne embolije.
Inspekcija Ministarstva zdravstva proglasila je krivom našu
kolegicu koja je morala procijeniti stanje pacijentice na račun
telefonskog razgovora bez da ju je vidjela. Istu onu natečenu
nogu pacijentice koju je suprug preminule opisivao u telefonskom
razgovoru našoj kolegici, ujutro toga dana morali su vidjeti i u
bolnici, ali očito da nisu! Ako je natečen zglob jasni pokazatelj
plućne embolije, zašto ta dijagnoza nije odmah uspostavljena
i zašto pacijentica nije odmah dobila potrebnu
terapiju nego je umjesto na internom odjelu završila na
odjelu neurokirurgije? Je li onih 6 famoznih sati jedino
izgubljeno vrijeme u ovom nesretnom slučaju, koji je završio
smrtnim ishodom nečije supruge, majke, prijateljice? Je li naša
kolegica koja je proglašena KRIVOM najslabija karika u lancu koji
je u tom trenutku pukao? Što je s drugim karikama koje su u ovom
sustavu?
Poštovani ministre Beroš, znate li da u MPDJ radi 95
posto medicinskih sestra i tehničara? Znate li da je
pravilnikom o minimalnim uvjetima za rad u MPDJ propisano da
medicinske sestre moraju imati 4, odnosno 6 godina radnog
iskustva u timu izvanbolničke hitne medicine ovisno o stručnoj
spremi da bi stekle uvijete za rad i edukaciju u MPDJ? Poštovani
ministre, znate li da danas 2/3 županijskih zavoda ne ispunjavaju
te uvjete jer u njima kao dispečeri rade ljudi bez dana
iskustva s terena? Pa Vas pitamo gdje je odgovornost krovnog
zavoda koji provodi 10 godina edukacije iz trijaže, a prethodno
ne traže iskustvo koje je propisano pravilnikom
ministarstva?
Bitno je da sve te tečajeve i relicence dobro naplaćuje! Gdje je
odgovornost HZHM kojem je zadatak da nadzire i kontrolira rad
županijskih zavoda? Gdje je odgovornost ravnatelja županijskih
zavoda koji takve sestre i tehničare šalju, a znaju da ne mogu
raditi jer ne ispunjavaju uvjete, dok ih krovni zavod bez
problema educira? Kako netko tko tek završi školu ili je
premješten iz neke druge zdravstvene ustanove može bez
ispunjavanja gore propisanih uvjeta ići na tečaj za dispečera u
MPDJ? Zašto pravilnik o edukaciji dispečera ne traži prethodno
iskustvo, a donio ga je sam krovni zavod na čelu s Majom Grbom
Bujević?
Poštovani ministre, tko je odgovoran za sav ovaj nered u sustavu
hitne medicinske službe? Da nije možda kolegica iz Varaždina koja
je proglašena krivom? Ili smo možda mi krivi jer dvije godine
javno upozoravamo na očigledne nepravilnosti u
HMS? Poštovani predsjedniče HKMS, Mario Gaziću! Na čelu
ste tijela kojem je između ostalog cilj da provodi nadzor nad
radom medicinskih sestara, ali isto tako i zaštita nas
medicinskih sestara i tehničara. Danas u izvanbolničkoj hitnoj
medicinskoj službi 60 posto djelatnika čine medicinske
sestre i tehničari koji rade na sljedećim radnim mjestima:
dispečeri u MPDJ, tehničar i T1 i T2, vozači u T1 i T2. Gospodine
Gaziću, ono jedino što ne radimo na papiru je posao liječnika u
HMS, mada u nama velika većina mladih doktora koji u hitnu dođu
direktno iz fakultetskih klupa u prvim danima svoga rada vide
svoju desnu ruku, sigurnost i povjerenje.
Gospodine Gaziću, na Vas kao čelnu osobu HKMS apeliramo da
dobro iz analizirate cijelu situaciju u slučaju Varaždin
prije nego Sud časti HKMS donese bilo kakvu odluku po pitanju
naše kolegice koja je za neke već proglašena krivom. Kako je
hitna medicinska služba temelj zdravstvenog sustava, isto tako su
medicinske sestre i tehničari temelj hitne medicinske službe. Ne
dopustite u budućnosti da zbog neodgovornih ljudi na čelu
sustava, žrtva bude opet netko od vaših članova. Ne zaboravite da
je u cijeloj ovoj strašnoj tragediji nakon supruga i
sina preminule najteže onoj koja je proglašena KRIVOM od
strane inspekcije sustava za koji je preminula još samo jedna u
nizu mogućih pogrešaka! –