Podataka za 2022. još nema, no brojka bi, prema procjenama dijela stručnjaka, mogla biti još i veća kao naknadna posljedica pandemije koronavirusa
Nemaš slomljenu ruku u gipsu, ne previjaš se u bolovima i fizički
izgledaš normalno… A nisi dobro. Ne osjećaš se ugodno u društvu
i kad je oko mene više od dvije ili tri osobe, uhvati me panika i
samo čekam priliku da izađem i odem doma. Najgore je kako to
objasniti ostalima. Nešto si zamislim u glavi i nikako se
smiriti. Odlazio sam na posao i vraćao se iscrpljen. Spavao
sam po 12 sati dnevno.
Trajalo je to mjesecima, sve dok u razgovoru s obiteljskom
liječnicom, kojoj sam otišao zbog gnojne angine, nije posumnjala
na depresiju. Kad mi je nabrojila simptome, to je bilo to! Sve se
poklopilo – ispričao je 39-godišnjak koji je nakon
dijagnosticirane depresije počeo odlaziti na terapije bolničkom
psihijatru.
‘Pij kamilicu, smiruje’
Nakon tri mjeseca, uz terapiju i antidepresive, počeo
se osjećati bolje. Panični napadaji s vremenom su gotovo
nestali, no povremeno se i dalje javlja anksioznost, pogotovo kad
je oko njega više ljudi. Liječnik je smanjio dozu lijekova. –
Pazim sad i na prehranu. Svaki dan ili svaki drugi sat šećem.
Samo obitelj zna za dijagnozu. Pokušao sam objasniti
prijateljima, no nisu baš shvatili o čemu govorim. Ne pomaže kada
ti netko kaže: “Samo pozitivno razmišljaj i sve će biti dobro.”
Nije to tako jednostavno. Ili kad mi vele nek probam s čajem od
kamilice jer on smiruje – kaže.
Više od 160.000 građana imalo je u 2021.
godini dijagnosticiranu depresiju. Podataka za prošlu godinu
još nema, no brojka bi, prema procjenama dijela stručnjaka, mogla
biti još i veća kao naknadna posljedica pandemije koronavirusa.
Pogotovo među mlađom populacijom. Depresija je bolest koja se
očituje kao poremećaji raspoloženja poput dugotrajne tuge,
nemogućnost uživanja u stvarima ili aktivnostima koje su prije
stvarale ugodu. – Depresija utječe na obavljanje
najjednostavnijih svakodnevnih zadataka, katkad s razornim
posljedicama za odnose s obitelji i prijateljima te mogućnosti da
se zaradi za život. Da bi se postavila dijagnoza depresije,
odnosno depresivne epizode, ti simptomi trebaju trajati najmanje
dva tjedna. Ljudi koji boluju od depresije vrlo često imaju i
simptome poput manjka energije, promjene apetita, nesanice
ili prevelike potrebe za snom, povećanu tjeskobu ili
zabrinutost, smanjenu koncentraciju, neodlučnost, nemir, osjećaj
bezvrijednosti, krivnje ili beznađa, misli o samoozljeđivanju ili
suicidu – napominju u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo.
Rizik od razvoja bolesti raste s traumatskim životnim događajima
kao što su smrt voljene osobe ili prekid veze, fizičkim
bolestima, stresom nezaposlenošću, nedovoljnom tjelesnom
aktivnošću… No, kod nekih osoba postoji i genska, urođena
predispozicija za razvoj depresije. Bolest pogađa ljude svih
dobnih skupina i društvenih slojeva. Prema podacima koje smo
dobili od HZJZ-a, u pretpandemijskoj 2019. godini u primarnoj
zaštiti depresija je dijagnosticirana kod 169.167 osoba (118.370
žena i 50.797 muškaraca), 2020. kod 163.202 osobe (115.168 žena i
48.033 muškarca), a 2021. godine kod 160.062 pacijenta (113.192
žene i 46.870 muškaraca).
– Važno je naglasiti da su te navedene dijagnoze zabilježene
prilikom kontakta sa zdravstvenom zaštitom, bilo kao glavne, bilo
kao dodatne dijagnoze ili na receptima. Svaka zabilježena
dijagnoza nije nužno potvrđena, stoga nije moguće
jednoznačno odrediti pojavnost navedenih bolesti i stanja, već
samo korištenje zdravstvene zaštite zbog navedenog stanja –
objašnjava Sandra Mihel iz HZJZ-a. Zbog depresivnih poremećaja
2019. hospitalizirane su 4393 osobe (2733 žene i 1660 muškaraca),
u 2020. u stacionarnom dijelu bolnica ili u dnevnim bolnicama
liječilo se 3308 osoba (2067 žena i 1241 muškarac), a u 2021.
godini 3396 osoba (2203 žene i 1183 muškarca). Zbog depresivnih
poremećaja 2015. godine bilo je 5388 hospitalizacija, s ukupno
157.464 bolnička dana, što prosječno iznosi 29 dana po jednoj
hospitalizaciji.
Anksiozno 12,7% građana
Kad je riječ o anksioznosti, prema podacima iz
projekta Eurostat Morbidity Statistics, stopa anksioznih
poremećaja u Hrvatskoj je 12.655 na 100.000 stanovnika, odnosno
12,7 posto ukupnog broja stanovništva. – To je znatno više od
procjena Svjetske zdravstvene organizacije, no u usporedbi s
istraživanjima u pojedinim državama, prevalencija je čak i nešto
niža. Na primjer, u Njemačkoj je 2011. godine iznosila 15,3 posto
opće populacije. Stopa prevalencije anksioznih poremećaja,
izračunata korištenjem rezultata istraživanja Morbidity
Statistics, dvostruko je u Hrvatskoj veća kod žena u odnosu na
mušku populaciju, odnosno 16,7 prema 8,3 posto – zaključuje S.
Mihel.