Obitelj Grbavec godišnje proizvede oko 500 tona krumpira, a danas ga sade na 20 hektara, od ukupno 100 koliko obrađuju
Antun Grbavec iz Međimurja ne može zamisliti
život bez krumpira. U šali kaže da više vremena provodi uz
ovo gomoljasto povrće nego uz svoju suprugu.
Ljubav prema krumpiru “usadio” mu je djed, koji je u Podturnu
prije 40-ak godina počeo uzgajati ovu neizostavnu prehrambenu
namirnicu, koja je nekoć od gladi spasila milijune stanovnika,
piše Agroklub.
Kada je Antunov djed krenuo s proizvodnjom, imali su svega dva
hektara zemljišta, a danas ga sade na 20 hektara,
od ukupno sto koliko obrađuju. Prema europskim pravilima moraju
imati plodored od četiri kulture, pa uz
krumpir siju kukuruz, pšenicu, a od ove godine okušat će se
i u suncokretu, jer su od soje odustali zbog pjeskovitog
međimurskog tla.
Godišnje proizvedu 500 tona krumpira. Sadili bi i više,
ali to zahtijeva još zemlje, veće strojeve i radnu snagu koje
nema, priča nam Antun dok s ocem
Josipom prebire gomolje prije otpreme.
Iako je nezaposlenost u Međimurskoj županiji najmanja u
Hrvatskoj, mladi ljudi se ovdje radije odlučuju za uredski posao
ili rad u susjednoj Sloveniji koja nudi veće plaće, a udaljena je
svega 15-ak minuta vožnje od Podturena.
To ne zanima ovog mladog poljoprivrednika, jer sve što proizvede
uredno i proda, a budućnost s obitelji vidi u svom rodnom kraju.
Kada ga kombajnom povade, Antun i Josip ga stavljaju na
prikolice i dovoze u dvorište gdje ga sortiraju, vade trule
plodove, uklanjaju ostatak zemlje i stavljaju u boxeve koje
otpremaju u pogon Otkupnog centra Varaždin.
“Puno znači kada znamo kome ćemo ga prodati. Suradnja s ENNA
Fruit je jako dobra, prate nas od sjetve do berbe, savjetuju i
daju dobru cijenu te otkupe sav naš krumpir, pa se ne bojim da
neću imati kud s robom”, rekao je Antun Grbavec,
preporučivši ovu tvrtku i drugim poljoprivrednicima.
Pola sata od polja do pakiranja
Njihov krumpir ne putuje daleko, svega nekoliko kilometara od
polja do otkupnog centra, u kojem je otvoren novi
pogon za pakiranje povrća. Investicija vrijedna 22 milijuna
kuna, moći će obuhvatiti puno više sirovine od sadašnjeg
kapaciteta.
U pogonu se doprema i usipava krumpir od kooperanata, koji se
potom razvrstava prema kalibru i kvaliteti, zatim se pere i
odlazi na inspekcijsku traku gdje ga kontrolori
vizualno pregledavaju te sortiraju prema željama
kupaca, mahom velikih trgovačkih lanaca.
Pakira se po namjeni, odnosno u vrećice se stavlja ona sorta koja
je pogodna za određenu vrstu tremičke obrade – za pečenje i
prženje, za kuhanje i za salatu. Takav namjenski krumpir mora
zadovoljiti puno zahtjevnije kriterije kvalitete od onoga kojeg
pakiraju u obična velika pakiranja ili rinfuzu, ispričali su nam
ključni ljudi iz otkupnog centra. Ciklus od dovoza u pogon – do
upakirane vrećice traje svega pola sata.
“S ovog stroja odlaze manja pakiranja krumpira bez aditiva i
konzervansa, bez primjesa zemlje ili truleži, jer svakoga od
njih selektiramo i pripremamo za pojedinačne kupce, ovisno o
njihovim preferencijama gramaže, a vodimo računa da iskoristimo
maksimum i proizvedemo što manje biootpada”, kazala
je Ivana Jozić, direktorica otkupnog centra.
Cijeli članak pročitajte klikom ovdje.