Država je sveobuhvatan faktor u modernom gospodarstvu i njegov najveći pojedinačni akter
Veličina države se razlikuje od slučaja do slučaja, kao i njeni glavni troškovi. Jedna od njenih temeljnih funkcija je preraspodjela, tj. oporezivanje stanovništva i kompanija da bi se prikupljena sredstva ponovno rasporedila različitim kanalima.
Hrvatska država najviše troši na socijalnu zaštitu, tj. više od četvrtine (28.7 posto) troškova otpada na stvari koje se mogu tako klasificirati. Ti troškovi otpadaju na bolest i invalidnost (invalidnine), starost (mirovine), obitelj i djecu (dječji doplatak), nezaposlenost, stanovanje i socijalnu zaštitu.
Drugi najveći trošak opće države, što uključuje općine, gradove i županije, ekonomski su poslovi. Čine više od šestine ukupnih troškova (18.1 posto). To se odnosi na poljoprivredu, šumarstvo, ribolov i lov, goriva i energiju, proizvodnju i građevinarstvo, prijevoz, komunikaciju itd. U principu se radi o nekom od oblika subvencija, poticaja i državnih jamstava.
Zdravstvo je treći najveći trošak države (uključena regionalna i lokalna vlast) u Hrvatskoj te čini 17.1 posto izdataka. Prilično samorazumljivo, ova kategorija se odnosi na troškove javnog zdravstva, medicinskih proizvoda, aparata i opreme, ambulantnih i bolničkih usluga, istraživanje i razvoj u vezi sa zdravljem itd.
Socijala, državne subvencije i poticaji te zdravstvo čine skoro dvije trećine ukupnih troškova
Te tri kategorije čine 63.9 posto ukupnih troškova i daleko su veće od ostalih. Četvrti najveći trošak je obrazovanje, s udjelom od 10.7 posto. U to spadaju predškolsko, osnovno, srednje i tercijarno obrazovanje, doškolovavanje, pomoćne usluge obrazovanju itd, piše Index.hr
Sljedeći najveći trošak su opće javne usluge s udjelom od 9.3 posto u ukupnim troškovima, zatim javni red i sigurnost s 4.6 posto (policija, vatrogasci, zatvori, sudovi…), stanovanje s 4.2 posto, rekreacija, kultura i religija 3.5 posto, obrana 2.2 posto i zaštita okoliša 1.7 posto BDP-a.
Državni troškovi u Hrvatskoj su relativno veći nego u usporedivim državama
Državni troškovi u Hrvatskoj su jednaki 44.9 posto godišnjeg bruto domaćeg proizvoda, manje od prosjeka EU (49.6 posto), ali više od sličnih država slične razine razvijenosti (i uspješnijima po pitanju brzine ekonomskog rasta) kao što su Rumunjska, Bugarska, Češka, Slovačka, Poljska, Litva, Latvija i Estonija.
Ali nije bitno samo koliko država uzima i troši nego na koga i što troši. Tu se pojavljuju bitne razlike među državama članicama EU, što je često argument onih koji tvrde da EU ne može funkcionirati. EU ima zajedničku monetarnu politiku (čak i one države koje nisu uvele euro nacionalne valute prilagođavaju prema njemu), ali nema zajedničku fiskalnu politiku.
Najviše se troši na mirovine, invalidnine, dječji doplatak, nezaposlenost i ostalu socijalnu zaštitu
Socijalna zaštita, što obuhvaća troškove za bolest i invalidnost (invalidnine), starost (mirovine), obitelj i djecu (dječji doplatak), nezaposlenost, stanovanje i socijalnu zaštitu, glavni su državni izdatak u svim članicama EU, kao i u svim razvijenim zemljama na svijetu. Ali je raspon po pitanju postotka od ukupnih troškova koji se izdvaja za tu namjenu dosta širok, piše Index.hr
Prosjek EU je 32.2 posto, najviše u Finskoj, Njemačkoj i Francuskoj koje izdvajaju preko 40 posto, a najmanje u Hrvatskoj, Mađarskoj i Islandu, koji izdvajaju manje od 30 posto ukupnih troškova države. Od početka 21. stoljeća u Hrvatskoj socijalna zaštita čini sve manji udio u ukupnim troškovima, jer su 2012. bili 31.1 posto, a 2000. 31.4 posto.
Ostatak članka pročitajte ovdje.
