Tradicija turčišćih lafri stara je više od stoljeća, a majstori koji je još uvijek znaju napraviti mogu se nabrojati na prste jedne ruke
– Turčiška lafra se sastoji se od pet dijelova; lica,
gornjeg dijela njuške, donjeg dijela takozvane lalovke, rogova i
dijela koji sjeda na glavu. Nekad su stavljali i uha. Lalovka je
pomična i kad čovjek otvara usta, onda klepeče Frnta i Žvalja,
tako su se zvale najstarije poznate turčiške maske, dobro znane
lafre od kojih je ostala sačuvana tek jedna koja se nalazi na
sigurnom u Muzeju Međimurja Čakovec.
Tradicija turčišćih lafri stara je više od stoljeća, a majstori
koji je još uvijek znaju napraviti mogu se nabrojati na prste
jedne ruke. Jedan od dva aktivna je 21-godišnji električar po
struci, Stjepan Vlah iz Turčišća. Stjepan je u
doticaju s tom tradicijom još otkako je bio dječak.
– Najbolji prijatelj mi je bio Mihael Sirc, a
njegov je rođak poznati kopač maski Mijo Sirc.
Znali smo se igrati kod njega, a Miška je kopao maske. Svaki puta
kad bi prošli pokraj radionice bacili bi oko na to što radi radi,
zanimalo me to. A i zanimljivo ti je jer se krećeš u tom društvu.
Miška je imao živaca da nam pokaže što i kako radi i to mi je
ostalo. S vremenom mi je sve više i više toga otkrivao,
objašnjavao mi je kako se to radi, sve dok nismo zajedno skopali
prvu masku, prisjeća se Stjepan. Sjeća se i da su u to vrijeme
bila aktivna samo dva majstora, osim Sirca još i Ivan
Mihalic.
Danas uz njega kopa još i Josip Sanjković, no on
se više orijentirao na suvenire, odnosno manje lafre objašnjava
Stjepan.
– Kad sam imao osam godina počeo sam redovitije učiti kod
majstora Miške. Kad bi došao k njemu znao me zamoliti da mu
pomognem staviti rogove na masku, pa da probam nešto skopati. To
ti je kao djetetu jako zanimljivo. Na kraju sam tako pomažući mu,
naučio kopati maske, prisjeća se Stjepan. Šegrtovao je punih pet
godina dok nije samostalno iskopao svoju prvu lafru s trinaest
godina. Do sad ih je napravio više od dvadeset, a treba mu oko 40
sati rada. Koristi drvo topole, vrbe i lipe.
– Najteže je napraviti unutrašnjost, da maska dobro sjedne
na lice. Vanjski dio nije toliko zahtjevan, iako i to iziskuje
vještinu. Svaka maska je unikat, nikada ne možeš iskopati dvije
identične maske. Turčiška lafra se sastoji se od pet
dijelova; lica, gornjeg dijela njuške, donjeg dijela takozvane
lalovke, rogova i dijela koji sjeda na glavu. Nekad su stavljali
i uha. Lalovka je pomična i kad čovjek otvara usta, onda klepeče,
ali za to treba biti dobro napravljena, objašnjava Stjepan.
Obavezni su rogovi i to pravi životinjski.
– Sad se već daju nabaviti, prije je bilo dosta teško. Uglavnom
su to rogovi jarca, oni su najdostupniji. Jarcu rogovi rastu do
13 godine. Cijene su svakakve, recimo neke sam platio i oko 115
eura, otkriva nam ovaj majstor.
Vrag je samo jedan, a jedna je i smrt
Osim lafri Kulturno umjetničkom društvu Lafra Turčišće koje broji
tridesetak aktivnih članova, ima još tradicionalnih maski a to su
vrag, smrt, cigan i ciganica, deva.
– Vrag je samo jedan u skupini, jedan nam je dovoljan. Imamo
masku vraga staru trideset godina koja se prenosi sa člana na
člana. Isto tako samo je jedna smrt u skupini i sasvim je
dovoljna, objašnjava Stjepan. Društvo je za vrijeme fašnika
zauzeto svaki vikend gostovanjima po Hrvatskoj ali i inozemstvu.
– Lovran, Sračinec, Đakovo, Ptuj, Ivanec, Samobor, puno
gostovanja. Nije lako, katkada te sve boli od hodanja i po pet
sati ispod maske, slame s kojom punimo kostim pa si sav si mokar.
Reakcije su uvijek pozitivne, kamo god da dođemo, kaže nam naš
sugovornik koji je u ovo vrijeme fašnika jako zaposlen.
– Znalo se dogoditi da smo ujutro u osam morali krenuti na
putovanje, a u šest sam popravljao maske jer je nekom pukla –
otkriva.
*Preuzeto iz Lista Međimurje broj 3.539