U krugu najdražih, svoje velike obitelji, posljednji kovač Gornjeg Hrašćana Ivan Horvat proslavio je 85. rođendan
Rođen je 10. veljače 1939. godine, ali neda se – dobro se drži i osmijeh mu ne silazi s lica.
Rođendansko slavlje bilo je dobra prilika da najmlađi čuju pokoju priču iz mladosti svoga pradjeda – pravu kovačku priču! Već s 12 godina počeo je raditi u kovačnici svoga oca, također Ivana Horvata.
Već i prije punoljetnosti potkivao je konje i liječio im kopita. Otac i on izrađivali su sve što je potrebno za polje – od pluga do brane – kao i razni alat. I baš kao što su te subote mladi slušali njegove riječi, tako je i on nekad davno upijao očeve priče iz davnina.
Iz tog vremena datiraju i zanimljive legende, poput one o Vražjoj jami.
Dok je čekić udarao po omekšalom željezu, po mračnoj kovačnici igrale su sjene. Povremeno bi njenu skromnu unutrašnjost osvijetlio mijeh kojim su raspirivali kovački plamen. Posla je bilo mnogo, bio je to tražen zanat.
Nedostaju mu ti dani kad se uz njihovu kuću, tada posljednju u Gornjem Hrašćanu u smjeru rijeke Drave, s kravama išlo u polja. Onuda su prolazili i seljaci s tovarom kukuruza, na putu do riječnih mlinova. Bila su to vremena…
Horvatova kovačnica danas je turistička atrakcija općine Nedelišće. Uređen je njen okoliš, a trebalo bi obnoviti napuknuti zid koji gleda prema sportskom parku. Iznutra je uređena i gospodin Horvat će se još i danas odazvati ukoliko dođe grupa djece kako bi upoznala život i rad nekadašnjih kovača.
Njegov je život bio sasvim ispunjen – i više od toga – a u starosti najveća mu je radost sedmero praunuka. Još se može brinuti sam za sebe, godine su samo broj. A budući da je živio radno i zdravo, nadživjet će još mnoge!
Mnogo zdravlja uz 85. rođendan poželjeli su mu sinovi Zvonko i Miljenko, kći Darinka, unuci Vedrana, Nevena, Tamara, Hrvoje, Bruno i Marta, te živahni praunuci Lora, Niko, Roko, Tara, Sofija, Julija i Eva!
*Preuzeto iz Lista Međimurje, br. 3592