Ulaskom u Schengen sve su češći i slučajevi bježanja stranih radnika u druge zemlje
– Da mi je netko prije deset godina rekao da ćemo morati
uvoziti radnu snagu s istoka rekao bih mu da nije normalan. Ova
politika zapošljavanja koja se vodi nema veze s ekonomijom, nego
sa socijalom. Pitam vas, tko od toga može živjeti?! Sposobne
radnike smo rastjerali, a sad stvaramo novu socijalu. I mi
poslodavci smo isto krivi, puno, ne samo država. Radnika treba
platiti. Pa, sad nas strani radnik, kojem treba osigurati i
smještaj, košta puno više nego naš domaći. Režemo si
granu na kojoj sjedimo. Imamo dobre radnike, vrijedne, koji
su cijenjeni i traženi vani, i onda uvozimo stranu radnu snagu
koja ne poznaje naš jezik, od deset radnika dvoje ih zna raditi
te spavaju u kontejnerima. Pitam vas, je li to normalno?! To je
tragedija, ustvrdio je Antun Marodi
na sjednici Gospodarskog vijeća HGK Županijske komore
Čakovec.
Naime, upravo strana radna snaga u Međimurskoj županiji bila je
jedna od tema održane sjednice Gospodarskog vijeća.
– Sazvali smo ovu sjednicu upravo na ovu goruću temu, a to je
pitanje radne snage. Smatramo da je vrlo važno da se dadu
odgovori na pitanja koja je dostupnost radnika na tržištu rada,
koje mjere aktivne politike možemo koristiti da dobijemo tražene
profile radnika, ali i kakva je situacija s uvozom radne snage.
Naime, brojke kojima se barata vrlo su velike. Od 2019. godine do
danas izdano je preko 13.000 dozvola stranim radnicima za boravak
i rad, razriješeno je preko 5.000 dozvola, što znači da je kod
nas prisutno više od 8.000 stranih radnika. No, teško je
baratati tim brojkama jer neki koji su dobili dozvolu na području
Međimurja, rade u susjednoj županiji, ili obrnuto. No, i ovih
8.000 je već impozantna brojka kojom se moramo početi baviti.
Zbog toga smo i sazvali ovu sjednicu, da vidimo koje aktivnosti
će se u budućnosti poduzimati i po pitanju aklimatizacije,
socijalizacije, stručne izobrazbe, jezika i sl., pojasnio je
Mladen Križaić predsjednik Gospodarskog vijeća
HGK.
I dalje nas prati taj uzlazni trend. Već u dva mjeseca ove godine
izdano je preko 500 dozvola za boravak i rad stranih radnika u
Međimurju.
Kako je pojasnio Bojan Mlinarić, voditelj
ključnih kupaca iz ADVIRE Pribislavec,
lokalne agencije ovlaštene za posredovanje
prilikom zapošljavanja stranih radnika i ustupanja stranih
radnika, odnosno najam radnika trenutno raspolažu sa 700
ustupljenih radnika.
– Najveći broj radnika su Filipinci (75%), zatim Indijci (19%),
dok se preostali dio odnosi na Nepalce s kojima smo tek nedavno
počeli surađivati. Za međimurske poslodavce najviše uvozimo
radnike iz područja metalske i građevinske industrije, dok
Varaždinci pretežno traže radnike u tekstilnoj industriji. Radimo
i na području grada Zagreba, te Istre, Kvarnera i Dalmacije, gdje
se strani radnici zapošljavaju u hotelskoj industriji. Također,
znatan dio ustupljenih radnika smješten je u unajmljenim
nekretninama te na području sjeverozapadne Hrvatske imamo preko
35 nekretnina, kapaciteta od 8 osoba pa do 20, a imali smo u
zakupu i veći objekt u Čakovcu za smještaj 100 osoba. Smještaj
nekad plaćamo mi, kao agencija, a nekad poslodavci, ovisno o
dogovoru. Nekretnina ima dovoljno, nemamo s tim problema. Naši su
ljudi shvatili da im to može biti dodatni izvor zarade, pojasnio
je Mlinarić.
Kad je riječ o zapošljavanju stranih radnika u posljednje vrijeme
sve je češći tzv. hibridni model zapošljavanja, gdje prvo strani
radnik dolazi kod poslodavca na ustupanje, odnosno najam, na
određeno vremensko razdoblje, te ukoliko se pokazao kao dobar
ponudi mu se zapošljavanje kod poslodavca.
– Generalno, strani su radnici voljni raditi i prekovremeno, dok
s hrvatskim radnicima to i nije baš slučaj. No, i među njima ima
vrijednijih i manje vrijednih. Što se tiče dobi, vrlo je
šaroliko. Dolaze stranci od 19-20 godina pa do 50-ak godina.
Iznad 50 godina ni ne prakticiramo uvoziti ljude jer veće su
šanse za zdravstvene probleme, a i mlađi će se lakše prilagoditi
životu na drugom kraju svijeta. No, mnogo ovisi i o traženom
profilu radnika, iskustvu i sličnom. Neki su i visokoškolovani,
profesori, socijalni radnici, no ne isplati im se raditi u svojoj
zemlji već dođu u Hrvatsku kao radna snaga. Većina ih ima
iskustvo rada u inozemstvu, osobito na Arapskom poluotoku, u
Dubaiju, Katru, Saudijskoj Arabiji, ili pak Hong Kongu,
Singapuru, Japanu te Australiji. Nažalost, ulaskom Hrvatske u
Schengenski prostor suočavamo se s novim problemom – bijegom iz
Hrvatske. Ne znamo točno kamo, no imamo neke informacije da bi to
mogle biti Njemačka, Italija, Švedska, Portugal, Češka,
Nizozemska. I ranije smo se susretali s tim problemom, no od ove
godine nešto više jer fizički nema više graničnih kontrola. Što i
kako tamo rade, pitanje je, jer teško da mogu legalizirati svoj
status budući da imaju dozvolu za rad i boravak samo u Hrvatskoj,
te su vjerojatno osuđeni na rad na crno, dodao je Mlinarić.
Što pak se tiče točnog broja stranih radnika u Međimurju, kako se
moglo čuti, nemoguće je povući paralelu između broja zatraženih
dozvola i broja radnika. Naime, neke dozvole za rad i boravak
stranaca nisu realizirane, neki strani radnici koji su došli
preko dozvole izdane u Međimurju završe radeći u nekoj drugoj
županiji, svaki put kad strani radnik mijenja poslodavca potrebno
je izdati novu radnu dozvolu i sl.
Sjednicu je zaključio Mladen Križaić ustvrdivši da će se na
Gospodarskom vijeću sigurno još susretati s ovom temom te apelom
na institucije da se počnu baviti problemom stranih radnika kod
nas.