Ščipa – mrvica, ščrba – ostatak zuba, ščunjkati – pomalo boljeti, ovo su neke od riječi koje smo pronašli u "Rječniku preloške skupine govora međimurskog dijalekta” Đure Blažeke
“Šč” je ušlo u svakodnevni govor. Let 3 nam je s pjesmom
“Mama ŠČ!” bacio bubicu u uho i to “šč” počelo se koristiti
čak i kao pozdrav. Mrle i Prle svako male ponude novo
značenje.
Na sjeveru Hrvatske u Čakovcu i Čukovcu hvale se da su “Ščakofca”
ili “Ščukovca” i od pobjede Leta 3 na Dori iz dana u dana
podsjećaju na riječi koje počinju na “šč”, a na tom se području
koriste odvajkada. U “Rječniku preloške skupine govora
međimurskog dijalekta” Đure Blažeke s
Učiteljskog fakulteta u Zagrebu, pronašli smo neke takve riječi
koje samo potvrđuju bogatstvo dijalekta. To je samo dio…
Ščosavec – muška osoba dugog nosa i mršavog lica
Ščukati – kljucati
Ščunjkati – pomalo boljeti
Ščusjeno – skutreno
Ščuvati (se) – uščuvati koga ili što
Ščvikonti se – ukiseliti se
Ščvrknuti se – smanjiti obujam prilikom pečenja
Ščet – oštra dlaka
Ščrba – ostatak zuba
Ščrbavec – čovjek kojem nedostaju neki zubi
Ščučuriti se – šćućuriti se
Ščuđavati se – iščuđavati se
Ščuka – štuka
Ščipkati – ukrasiti čipkom
Ščipnuti, ščeknuti – štipnuti
Ščinkati – izgubiti u igri bacanja novčića
Ščipa – mrvica
Ščipanec – tijesto koje se otkidalo prstima
Ščipaljka – štipaljka
Ščesati – češljanjem odstraniti što
Ščava – napoj
Ščanjek – posuda u kojoj se drži napoj
Ščekičariti – usitniti kukuruz čekičarom
Ščehati – poderati na komade
Ščekivati – iščekavati
Ščačkati – izvaditi čeprkanjem
Ščafki – koji se počeo kvariti
Ščap – štap
Ščebrati – potrgati plodove s voćke zajedno s grančicama
Ščenje – fizički zaostala osoba
Ščenec – zubac