Nakon brončanog doba, u pripremi je izložba o mamutima iz Međimurja
Diplomirana arheologinja i profesorica povijesti,
Čakovčanka Branka Marciuš, već gotovo puna dva
desetljeća radi u Muzeju Međimurja. Kako nam je otkrila, interes
za povijest, osobito stare utvrde i dvorce, javio se još u
srednjoškolskim danima tako da nije mnogo dvojila oko izbora
fakultetske naobrazbe.
Završivši Filozofski fakultet u Zadru 2004. godine zaposlila se u
čakovečkom Muzeju, u početku kao pripravnica, a nakon polaganja
stručnog ispita kao kustos. Nakon godina rada i usavršavanja
promaknuta je u zvanje više kustosice. Za naš portal otvorila je
vrata Muzeja i uvela nas u tajne poslova kustosa.
– Kustos prikuplja muzejsku građu, bavi se njezinom zaštitom,
stručno obrađuje te prezentira putem izložbi ili stalnog postava.
Za razliku od izložbi koje su povremene, kod stalnog postava
izloženi predmeti su izloženi kroz duži period, odnosno više
godina, pojasnila nam je viša kustosica Marciuš koja je zajedno s
Leom Čataj i Marijanom
Krmpotić, konzervatoricama i arheologinjama Hrvatskog
restauratorskog zavoda, te Frankom Ovčarić,
asistenticom na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu, jedna od autorica izložbe ‘Na raskrižju
promjena – Međimurje u brončanom dobu’ koja se tijekom protekla
dva mjeseca održavala u Muzeja Međimurja.
– Kad je riječ o izložbama kustos je taj koji sam osmišlja temu.
Tako smo kod izložbe o brončanom dobu odabrali iz našeg Muzeja
najznačajnije predmete koje čuvamo iz tog doba, osmislili izložbu
i prezentirali javnosti, a po završetku izložbe predmete smo
ponovo vratili u depo. Moram naglasiti da Muzej Međimurja ima
izuzetno mnogo predmeta i ne možemo ih sve odjednom izložiti.
Zbog toga se radi izbor najreprezentativnijih koji čine stalni
postav, dok se ostali predmeti pospremaju u čuvaonice. U interesu
nam je da i njih obradimo, izložimo i prezentiramo javnosti putem
izložbi i kataloga, dodala je naša sugovornica.
ODLIČNA POSJEĆENOST I SURADNJA SA SREDNJIM
ŠKOLAMA
Arheologinje Hrvatskog restauratorskog zavoda tijekom prethodnih
su godina radile iskopavanja na nekoliko lokacija u
Međimurju i pronašle nalaze iz brončanog doba, a kako je Muzej
Međimurja već otprije posjedovao vrijednu brončanodobnu građu
koja se prikupljala još od njegovog osnutka, izložbom ‘Na
raskrižju promjena – Međimurje u brončanom dobu’ oni su
objedinjeni i prezentirani u obliku izložbe i popratnog
kataloga. Izložba se mogla razgledati sve do 5.
veljače.
– Vrlo sam zadovoljna, i reakcijama i odazivom, osobito učenika
srednjoškolskog uzrasta. Profesorice povijesti iz pojedinih
srednjih škola redovito dovode djecu na izložbe. Tu bih posebno
istaknula Gimnaziju Josipa Slavenskog, čiji su gotovo svi razredi
posjetili izložbu. Drago mi je da su profesorice povijesti
prepoznale važnost ove zavičajne izložbe. Na taj način, učenici
kroz razno-razne zadatke koje smo osmislili za njih, istražuju
izložbu, rješavaju listiće i pronalaze tražene odgovore. Osim što
nauče nešto novo upoznaju se sa samim muzejskim prostorom i
njegovom izložbenim salonom gdje se održavaju izložbe. Nažalost,
danas je vrlo malo roditelja koji dovode djecu u muzej. Uglavnom
dolaze s profesorima i učiteljima, naglasila je viša kustosica
Marciuš.
Izložbu je pratio i likovni natječaj koji je naišao na odličan
odaziv vrtićaraca, ali i učenika osnovnih i srednjih škola, a
razgledali su je i brojni posjetitelji tijekom nedavne Noći
muzeja.
ARHEOLOZI KAO DIPLOMIRANI FIZIČKI RADNICI
Od značajnijih izložbi koje je pripremila tijekom radnog vijeka
viša kustosica Marciuš izdvojila je izložbu ‘Utvrda u srebrnoj
žlici’ iz 2020. godine, nastaloj kao rezultat sustavnih
arheoloških iskopavanja i geofizičkih istraživanja nalazišta
Stari grad Čakovec u razdoblju od 2013. do 2018. godine.
– Sam nalaz vrlo je zanimljiv. Pronađena žlica je senzacionalna
jer je jedan od predmeta koje su koristili Zrinski. Na žlici se
nalazi grb obitelji Zrinski te sa sigurnošću možemo tvrditi da je
jedan od članova ove plemićke obitelji bio vlasnik žlice. S
obzirom da imamo vrlo malo predmeta iz tog razdoblja, sama
iskopavanja bila su vrlo značajna jer su po prvi puta otkrivene
neke strukture utvrde za koje nismo znali konkretno da postoje,
kao npr. kružne polukule koje su nekad bile dio utvrde. Prije
nego su Zrinski izgradili uglate kule koje sad imamo,
srednjovjekovna je utvrda imala kružne polukule na bedemima. Kad
smo radili unutar zapadnog bastiona pronašli smo jednu takvu
kasnosrednjovjekovnu kružnu polukulu. To je vrlo značajno jer do
tada se nije znalo da postoji, ponosno je istaknula.
Osim na nalazištu Stari grad Čakovec viša kustosica Marciuš
radila je na raznim nalazištima u Međimurju, od Ferenčice kod
Preloga gdje su napravljena brojna geofizička istraživanja, no,
nažalost, zbog imovinsko-pravnih odnosa radovi su prekinuti.
Aktualno je i nalazište Bistričko polje, sjeverno od Donjeg
Vidovca, gdje su na tri lokacije pronađeni ostatci naselja iz
ranog i razvijenog srednjeg vijeka.
Kako pak izgleda samo arheološko iskopavanje, Branka nam je u
šali rekla da su arheolozi zapravo fizički radnici s fakultetskom
diplomom.
– Arheološko iskopavanje podrazumijeva rad u zemlji. Često nam
pomažu studenti te prvenstveno gledamo da to budu studenti
arheologije. Sve se radi ručno, nema tu bagera. Ručno se
skida sloj po sloj te se već se na temelju oblika stratigrafije
vidi gdje se što nalazi u zemlji. Uglavnom nema ostataka
konkretne arhitekture kod nas, nego su to više-manje zemljana
nalazišta, gdje se po strukturi, rahlosti ili boji zemlje može
otkriti što se u zemlji nalazi. Ako naiđemo na tragove rupa od
stupova, onda možemo zaključiti da je riječ o nekakvoj drvenoj
arhitekturi, i na taj način se radi. Naiđemo pritom i na razno
keramičke posuđe, objasnila nam je Branka.
OSTALI ‘MUZEJSKI POSLOVI’
Pored pripremanja izložbi i arheoloških iskopavanja viša
kustosica Marciuš upoznala nas je i s ostalim muzejskim poslovima
koje obavlja, od vođenja dokumentacije i inventarizacije, gdje se
svaki muzejski predmet mora popisati, sa svim podatcima koji se o
njemu mogu prikupiti.
– Uz muzejsku građu koja je primarna, postoji i sekundarna
dokumentacija koja uključuje razne dokumente koji objašnjavaju
muzejski predmet, kao što su fotografije, negativi, planovi,
crteži predmeta. Svaki dokument mora biti inventariziran.
Inventariziramo i muzejsku građu i dokumentaciju koja prati
muzejsku građu. Pored toga, radimo i revizije, gdje svako malo
provjeravamo jesu li svi predmeti na broju u depoima i
čuvaonicama. Također, stojimo na raspolaganju u slučajevima kad
netko ima zahtjev za uvid u građu, kad istražuje povijesno
razdoblje ili ga zanima neka vrsta predmeta. Usto, surađujemo i s
drugim muzejima te posuđujemo našu građu za izložbe. Vodimo brigu
i o redovnom restauraciji predmeta. Evo, sad će na restauraciju u
Hrvatski restauratorski zavod ići 11 posuda koje posjedujemo iz
željeznog doba, pojasnila je.
Nekada su kustosi bili zaduženi i za stručno vodstvo prilikom
organiziranih posjeta Muzeju, no unatrag nekoliko godina
taj je posao povjeren muzejskim vodičima. Tako imaju i više
vremena za pisanje članaka za objavu u stručnim publikacija ili
pak izvješća.
STIŽU MEĐIMURSKI MAMUTI IZ LEDENOG DOBA
– U Muzeju je uvijek radno. Gušt mi je doći na posao, jer znam da
ću korisno utrošiti vrijeme. Uvijek treba nešto posložiti,
napraviti. I kad misliš da si sve završio, opet se pojavi nešto
novo što treba srediti ili organizirati. Nema šanse da padneš u
monotoniju. Već sad znam da ću za dvije godine raditi izložbu o
mamutima. Jest to daleko, ali opet treba se pripremiti. Imamo
prekrasne nalaze vunastih slonova iz razdoblja ledenog doba.
Nalaze sa šljunčara koje smo pronašli dali smo na konzervaciju u
Hrvatski prirodoslovni muzej. U kontaktu smo i s kustosom iz
Prirodoslovnog muzeja u Zagrebu te smo dogovorili da bi za
kraj sljedeće godine pripremili izložbu o nalazima mamuta iz
Međimurja, koje bi zajedno s njihovim predmetima iz fundusa
objedinili u zanimljivu priču. Planiramo napraviti i
rekonstrukciju mamuta u našem izložbenom salonu, što bi bilo vrlo
atraktivno za djecu. Muzejski fundus i depo nepresušni su
izvor novih ideja na temelju kojih možemo kreirati izložbe,
zaneseno nam je pričala te dodala da svoju ljubav prema povijesti
ne želi nametati sinu, kao ni suprug svoj veterinarski
poziv.
U Muzeju pak su ovih dana započeli radovi na konstrukcijskoj
obnovi SI i SZ krila palače, a to znači da će po završetku radova
trebati prionuti poslu osmišljavanja novih stalnih postava, gdje
će i kustosi muzeja imati pune ruke posla.