Prva subota u godini već četiri desetljeća rezervirana je za ribičku feštu mještana općine Nedelišće na obali rijeke Drave, a organizatori su Pušćinčani
No prva je subota bila nepovoljna pa je druženje iznimno odgođeno
na sljedeću, 13. siječnja, koja pak je bila pun pogodak. Dan je
bio savršen, sunce je grijalo, a ogromna logorska vatra pržila! A
što tek reći za delicije koje su opajale mirisom i okusom…
– Mi smo zaduženi za ribu. Ali kaj bude dok nas ne bude? – kazali
su nam majstori ceremonije Ivan Špicar i
Zlatko Florjanić. Njihov je kutak bio središte
događanja. Spravili su izvrstan fiš-paprikaš i ispržili silnu
količinu dravske ribe. Smuđ, šaran, diver, som, štuka – sve te
divne ribice završile su na trpezi.
– Znate da ribe ‘z Mure nisu zdrave? – mogla se čuti stara
pošalica. Odgovor je: “Naravno, ribe ‘z Mure nisu ‘z Drave!”
Uvijek ima i onih kojima je ipak draža riba ‘z koca. Stoga je
uređen i kutak s tablama hamburške slanine i kolutovima jegera.
Slasne komade valjalo je samo nabiti na štap i ispeći po
želji.
Gemište, naravno, nitko nije brojao. Kako su sati prolazili, a
krenulo se ujutro od crkve u Pušćinama, tako je atmosfera
postajala sve uzavrelija – i to bez ijedne žene među stotinjak
prisutnih!
Hrabri i odvažni
– Tako je, na ovu feštu je pristup ženama strogo zabranjen.
Jednom su nam odigrale izvidnicu, kao donijele su klipiće… No
riješili smo taj nesporazum! – ispričali su nam odvažno okupljeni
u odsustvu žena. I doista, ljudi su dolazili i odlazili, bilo bi
u jednom trenu i stotinu okupljenih; no nijedne žene.
Osim njih, tko god je mogao došao je. Unuci, pušćinski Horvati,
čak su kombijem, u kolicima, dovezli djeda, doktora
Rudolfa Maršanića – Rudija. Popio je svoj
gemištek i kušao prženu ribu, uživajući u zrakama sunca uz
voljenu rijeku.
Inače feštu svi zovu ribičkom, ali to je samo odjek tradicije.
Kao takva je počela, ali danas na njoj nema mnogo ribiča. No ribe
mora biti, to se ne mijenja!
I kad su poneki pomislili da bi mogli poći kući i hrabro se
suočiti s boljom polovicom, tek je tad počelo ono pravo. Odnekud
je izašao trio “Krika-Pipica-Bačić” s basom, gitarom i
harmonikom. Počeli su s Potočić maleni, jer stara Drava to danas
i jest zbog sustava hidrocentrala. A kako je vrijeme prolazilo
tako se potočić pretvorio u cijelo Jadransko more!
Službeno, lokacija na kojoj se fešta održava – plato bivšeg
dislociranog objekta Žir asa – nalazi se na području Gornjeg
Hrašćana. Bila je ovo stoga prilika i za jednu ozbiljniju poruku.
Naime, brojne međimurske sredine imaju šetnice i uređen pristup
rijeci – Prelog, Donja Dubrava, Podturen, Mursko Središće, Sveti
Martin na Muri…
Vrijeme je za akciju
Nitko ne traži urbanizaciju stare Drave kod G. Hrašćana. No bilo
bi lijepo da joj se barem može normalno pristupiti. Pristupni put
je “graba na grabi”, da blato nije bilo zaleđeno automobilom
možda ne bismo ni prošli. A kad početkom ljeta krene vegetacija,
granje visi preko cijelog puta.
– Može li itko tu išta napraviti? Imamo takvu ljepotu, stara
Drava je ovdje predivna. Ovo je i nekakva biciklistička ruta, na
to barem ukazuju turistički znakovi i biciklističko odmorište. Iz
nama nerazumljiivih razloga svojevremeno su Hrvatske šume
zatvorile najkraći put i sad se može prići jedino okolno, od
pušćinske crkve ili hrašćanskog ribnjaka. No to je živi užas –
ispričali su nam složno Silvije Bacinger iz
Nedelišća, Robert Šafarić iz Gornjeg Hrašćana i
Davor Šafarić iz Pušćina.
Vlasti se u Općini Nedelišće mijenjaju, ali nitko još nije uspio
postići kakav-takav dogovor s Hrvatskim šumama, kojima pripada
šumski pojas između ceste i rijeke. A ne traži se previše –
povremeno “grederom” poravnati makadam i u sezoni orezati granje
kako bi put bio prohodan.
*Preuzeto iz Lista Međimurje br. 3587