U resornom Ministarstvu to rade ljudi koji nisu u proizvodnji, a nas koji jesmo ne pitaju. Ili ne žele ili ne znaju kako to učinkovito napraviti
Opterećenost hitnih bolničkih prijema dugogodišnji je problem u
gotovo svakoj bolnici u Hrvatskoj. Priljev pacijenata i usluga iz
godine u godinu sve je veći što nije održivo, jasno je svima.
Pa je Ministarstvo zdravstva najavio reformu i u tom dijelu
bolničkog sustava, još jednu. Najavljuje se, među ostalim izmjena
modela organizacije rada objedinjenih hitnih bolničkih prijema, a
u sklopu već pokrenute reforme zdravstva.
– Nemamo još nikakve upute, a uzmemo li u obzir dosadašnja
iskustva, ne očekujemo ništa. Radi se samo o tome da ili ne žele
ili ne znaju kako to učinkovito napraviti. U resornom
Ministarstvu to rade ljudi koji nisu u proizvodnji, a nas koji
jesmo ne pitaju. Zato to tako ispada, govori nam Mladen
Vuljak voditelj Objedinjenog hitnog bolničkog prijema
Županijske bolnice Čakovec s četiri desetljeća radnog
iskustva. Neće mu to biti prva reforma, iza njega ih je
šest, sedam.
– Ni jedna nije bila do kraja riješena. Sve su bile započete, ni
jedna završena niti je dala neke Bog zna kakve rezultate. Zato
nisam optimističan, objašnjava. Svjestan je toga da nigdje nije
idealno, ali da bi moglo biti bolje, moglo bi.
– Nemamo od koga kopirati način rada jer je i u Europi situacija
gotovo ista. Moramo se reformirati sami, samo da nam daju
slobodne ruke. Mi znamo kako bi se reformirali. Mi smo toga
svjesni i zato smo napravili prvi korak. Da bi smanjili čekanja
na našem odjelu, otvorili smo opservaciju za pacijente koji
moraju čekati nalaze, dijagnostiku i terapiju. Njih tamo
smjestimo i to je tako svaki dan, subota, nedjelja, blagdan od 7
do 19 sati. To je naš pokušaj da probamo ubrzati taj protok i
smanjiti čekanje jer čekaonica je premala za toliki broj ljudi
otkriva Vuljak i najavljuje daljnje poteze a to je rasprava
na stručnom vijeću upravo na tu temu, kako da si pomognu
sami.
Čemu zapravo služi hitna?
Već godinama govori o tome čemu zapravo služi hitna, ali uzalud.
Pa naš sugovornik navodi neke primjere i pritom ističe da je
svaki pacijent zbrinut i obrađen i da nikada nikoga ne odbiju.
– Školskom djetetu doleti lopta u prst i dovezu ga k nama prije
podne, tipa u pola deset kada rade svi liječnici. Možemo
izdvojiti i slučaj nesanice koja traje već tjedan dana, ali osoba
je odlučila doći na hitni prijem. Pa recimo osobi se suše usta,
nema dovoljno sline i onda dolazi k nama, nabraja voditelj odjela
hitnog prijema. Valja stoga opet ponoviti što je hitni slučaj i
koja stanja su za njihov odjel.
– Među ostalim to su stanja živčanog sustava, moždani udari,
krize visokog tlaka, besvjesna stanja, infarkti, srčane smetnje,
poremećaji srčanog ritma, teške tjelesne ozlijede, trovanja,
stanja životne ugroze, jaki bolovi u trbuhu, nemogućnost
mokrenja, bubrežni kamenci s bolovima. Svoje hitne ambulante u
sklopu bolnice imaju odjeli pedijatrije, psihijatrije i
ginekologije koji preuzimaju dio pacijenta.
– Za ne hitna stanja uz ambulante primarne zdravstvene zaštite,
postoje već neko vrijeme dežurstva primarne zdravstvene zaštite u
Domu zdravlja i rade subotom, nedjeljom i blagdanom.
– Recimo s temperaturom se možete javiti svom liječniku, a ako ne
radi možete se javiti dežurnom liječniku u Dom zdravlja, možete
zvati hitnu. Nemate te mogućnosti iza ponoći kad možete doći k
nama ili na Zavod za hitnu medicinu. Ali recimo u subotu
poslijepodne postoji opcija dežurne ambulante primarne
zdravstvene zaštite ističe Vuljak. Dodaje da je bitna i edukacija
o zdravstvu, zdravom životu koja bi trebala početi još u vrtiću,
osnovnoj školi jer cilj je smanjiti priljev pacijenata na njihov
odjel, a koji nisu hitni slučaj.
– Što je veći prekomjerni broj posjeta, ne hitnih, čekati će još
dulje jer jednostavno nemamo toliko kapaciteta da bi rješavali
sve te pacijente koje smo ranije spomenuli. Gubi se i kvaliteta,
na žalost jer kvantiteta je dominantna. Mi imamo dnevno više od
stotinu pacijenata. Mislite li da se ti mladi liječnici kada idu
doma ne pitaju je li sve bilo dobro i bez greške odrađeno,
poentira Vuljak.
Odjel OHBP-a ima dvije specijalizantice, uz dr. Vuljka kao
specijaliste hitne medicine i njihovog mentora te sedmero
“sekundaraca” koji će ubrzo napustiti odjel OHBP-a zbog početka
izabranih specijalizacija. U radu OHBP-a sudjeluju i svi
specijalisti ŽB Čakovec koji dolaze na poziv, a uz to rade i na
matičnim radilištima.
– Jednostavno ne mogu biti stalno tu, takvu mogućnost
nemamo niti ćemo ikada imati, skreće pozornost na još jedan
problem, a to je nedostatak liječnika koji opterećuje cijeli
zdravstveni sustav.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, br. 3587