Zbog GDPR uredbe nije dozvoljeno javno objavljivati snimke, barem ne bez zamućivanja lica, registracije...
Vještačenje prometnih nesreća i rasvjetljavanje okolnosti i
načina na koji se neki sudar dogodio može biti izuzetno
zahtjevno, često je i nemoguće, pa tu moderna tehnologija i video
kamere koje mogu snimiti što se zaista dogodilo mogu biti od
velike pomoći. Snimka kamere iz automobila, naime, može itekako
pomoći policiji, osiguravateljskim kućama i sucima prilikom
utvrđivanja krivnje. Ipak, treba imati na umu da po hrvatskom
zakonu privatna video snimka sama po sebi nije dokaz, ali je
suci, po svojoj osobnoj odluci, mogu tretirati kao dokaz i
ocjenjivati njenu težinu o odnosu na ostali dokazni materijal,
izjave svjedoka…
Izjava svjedoka se, pak, smatra dokazom, ali suci mogu suočiti
svjedoka s takvom, premda neslužbenom, snimkom i onda prilikom
suočenja cijeniti odnos svjedoka prema takvoj snimci, ocijeniti
njenu dokaznu snagu i odlučiti čemu će pokloniti svoje
povjerenje.
Kako gledaju na snimku sudara pitali smo i osiguravateljske kuće.
Iz Allianza su nam odgovori da ne mogu dati odgovor na naš upit,
a iz Unique da nikad nisu zabilježili takav zahtjev, no Croatia i
Wiener osiguranje potvrdili su nam da prilikom obrade odštetnih
zahtjeva u razmatranje uzimaju “sve što može pomoći da utvrde
točnu dinamiku i okolnosti štetnog događaja, što uključuje i
snimke kamera ugrađenih u vozila klijenata i oštećenika”.
A da ugradnja i korištenje kamere za vožnju nije nikakav bauk
niti posao za IT-stručnjake uvjerili smo se testirajući pet auto
kamera poznatog proizvođača GPS uređaja Garmin. Bez obzira na
model, sve je zapravo iznimno jednostavno. Kameru je potrebo
pričvrstiti na vjetrobransko staklo za što služi samoljepljujuća
pločica, no prije treba odrediti najprikladnije mjesto – poželjno
je da kamera ne bude skrivena iza retrovizora tako da možete
vidjeti njezin stražnji zaslon na kojem se prikazuju obavijesti i
upozorenja. Sve Garminove kamere napajaju se preko vozila putem
USB priključka, a na taj način se i aktiviraju, pa vozač više ne
mora ništa brinuti kada su jednom postavljene – uključuju se čim
date kontakt i počinju sa snimanjem, a gašenjem motora se
isključuju i ako su povezane šalju materijal u tzv. sigurni
trezor.
Osim čuvanja u cloudu, snimke se, naravno, nalaze i na tvrdom
memorijskom nosaču, micro SD kartici, koju uvijek možete izvaditi
iz kamere i izravno skinuti snimljeni materijal. Kako se ne bi
koristile kao akcijske kamere, snimaju isključivo u sekvencama po
dvije minute što je više nego dovoljno da zabilježe okolnosti
nesretnog događaja, i to u beskonačnoj petlji što znači da svježe
snimke brišu stare, već odležane za koje više nema mjesta. I tako
u krug.
Svaka kamera ima ugrađen žiroskop pa njeni senzori detektiraju
svaki sudar i ta se sekvenca automatski pohranjuje u zaštićenu
mapu i ostaje trajno pospremljena. I sam vozač može u svakom
trenutku tijekom snimanja zaštiti neku sekvencu od brisanja
pritiskom na gumb na kameri ili putem glasovne komande. Ključno
za kasnije dokazivanje jest kvaliteta snimke. Rezolucija od 1440p
je zlatni standard, ali važno je i kako se senzor kamere nosi sa
zahtjevnim svjetlosnim uvjetima – primjerice, kada sunce sije
izravno u objektiv kamere ili, pak, u noćnim uvjetima vožnje.
Naime, osim što je bitno na snimci vidjeti što se zaista
dogodilo, važno je i da se na njoj mogu razaznati detalji, poput
broja registarske pločice. Također, kako bi bila upotrebljiva kao
dokazni materijal, ključno je i da je na snimci – što je slučaj
kod svih Garminovih kamera – zabilježeno točno vrijeme, datum i
lokacija (GPS koordinate) snimljenog događaja.
Pritom treba znati da zbog GDPR uredbe nije dozvoljeno javno
objavljivati takve snimke, barem ne bez zamućivanja lica,
registarskih oznaka i drugih raspoznavajućih detalja, a kako
države različito gledaju na uporabu kamera u autu – pa čak i
unutar Europske unije – prije puta valja proučiti lokalne zakone
i poštivati ih. U nekim državama, primjerice u Austriji,
Luksemburgu i Portugalu, korištenje kamera u automobilu je
zabranjeno, piše portal jutarnji.hr/autoklub.
