Brojni su krenuli u šetnju od trinaestak kilometara po štrigovskim bregima kao i po slovenskom području
Unatoč oblacima, ledenom vjetru i pokojoj pahulji snijega,
mnoštvo šetača odnosno pješaka poslušalo je poziv Turističke
zajednice Općine Štrigova “Doživite Vincekovo bez granica – brez
meja!” i hrabro krenulo na šetnju od trinaestak kilometara po
štrigovskim bregima kao i po slovenskom području.
Vincekov pohod započeo je kod Doma kulture i turizma u Štrigovi
gdje je načelnik Općine Štrigova Stanislav
Rebernik svima zaželio sretan put te se krenulo prema
prvoj točki pohoda, Vinariji obitelji Novak u Banfiju. Nakon
Banfija vesela i dobro raspoložena grupa pohodnika krenula je
prema popularno nazvanoj “Točki prijateljstva Štrigova-Razkrižje”
u Šprincu gdje su ih dočekali članovi Razkriškog turistično
narodopisnog društva na čelu s razkriškim županom Stankom
Ivanušičem.
Zahvaljujući nedavnom ukidanju granica između Slovenije i
Hrvatske, šetači su bez problema odnosno bez ikakvog ograničenja
prelazili granicu kako na slovensko područje tako i u suprotnom
smjeru. Nakon Šprinca, dobroraspoloženi štovatelji sv. Vinka
krenuli su prema Koprivi odnosno Vinariji Štefana Krampača.
Kuhano vino, topli čaj te zalogaj s nogu okrijepio je pohodnike
te se krenulo prema Mađerkinom bregu gdje ih je dočekala
vinogradarska obitelj Cmrečnjak.
Iako se u međuvremenu temperatura spustila te je zbog vjetra
osjećaj hladnoće bio još jači, cijelo se vrijeme čuo veseli žamor
i smijeh i nikome vremenski uvjeti nisu smetali. Na svakoj je
točki meštar ceremonije Josip Mikec blagoslovio
trseve okićene kobasicama i suhomesnatim proizvodima te ih dobro
zalio najboljim vinom i tako otvorio sezonu radova u vinogradu.
Tamburaški sastav “Podrumari” zabavljao je okupljene tamburaškim
i drugim hitovima te cijelo vrijeme održavao odličnu atmosferu.
Mnogi su čak i zaplesali, a većina je veselo pjevala uz
Podrumare.
Podsjećamo: svaki pravi vinogradar koji drži do sebe i svog
truda, otputit će se za Vincekovo u gorice, svome vinogradu;
vrijedi to i za vikendaše koji imaju tek brajdu. Sveti je Vinko
danas, jedan od pet zapovijedanih vinogradarskih blagdana uz
kojeg je i precizno propisan obred koji valja obaviti. Pa dakle,
bez obzira na studen, dubok snijeg ili katkad i raskvašenu
zemlju, mora se doći do trsa; tu će gazda ritualno odrezati
nekoliko, uglavnom tri grančice s tri pupa, koje će potom staviti
negdje u kući uz prozor da bi se nagađalo, kad grančice
potjeraju, kakva će biti godina.
U poslijepodnevim satima, šetači su se počeli vraćati u centar
Štrigove prema Domu kulture i turizma. Opojni miris kuhanih
kobasica i toplih napitaka mamio ih je na točku polaska. Umorni,
promrzli, ali dobre volje, mnogi su se zadržali slaviti sv. Vinka
dugo u noć. Bio je to dan za pamćenje: priroda, čovjek i običaji
postali su jedno, granica (meja) nije bilo, a sv. Vinko se
sigurno zadovoljno smiješio gledajući svoje štovatelje kako,
unatoč vremenu, slave njegov dan.