- Suparnički igrač stalno me pikao značkom koju smo razmijenili prije utakmice. Kada bi me piknuo, ja bih viknuo: "Of me vpičil." - kaže Vabec koji je tako dobio nadimak Of
Drago Vabec, perjanica Dinama sedamdesetih
godina, i sam je bio u konkurenciji Večernjakova izbora za
nogometaša godine. Doduše, nijednom nije bio pobjednik, ali
skupilo se ponešto bodova u tih nekoliko godina. – U to vrijeme
bio sam jedini reprezentativac bivše Jugoslavije iz Dinama. No
konkurencija u to vrijeme bila je izuzetno jaka. Uostalom, bivša
jugoslavenska liga bila je među najjačima Europi jer nijedan
igrač nije mogao u inozemstvo prije navršenih 28 godina. Kad
pogledam laureate sedamdesetih – Bajević, Marić, Katalinski,
Buljan, Šurjak, Mužinić… Nije bilo šanse da pobijedim – kaže
Vabec.
Nije vam bilo teško izabrati deset
najboljih?
– Pa i je. Da se bira dvadeset igrača, i to bi bilo teško. Imamo
zaista sjajne igrače, ali i novu generaciju koja dolazi i uvjeren
sam da će napraviti isto što i generacija u Francuskoj 1998.
godine te ove dvije pod vodstvom Zlatka Dalića 2018. i 2022.
godine. Što se tiče mog izbora, o Modriću se nema što više reći
ili dodati. Livakovića sam stavio ispred Gvardiola samo zato što
je imao sjajnu vratarsku sezonu u Dinamu. Možda je nekome
iznenađenje Mišić na mom popisu, ali to je igrač koji će jako
brzo zamijeniti Brozovića. Sviđa mi se kako igra glavom, kod
svakog udarca iz kuta je opasan. Ima dobar pregled igre, dobru
pas-igru. Moram pohvaliti i Oršića koji je u kasnim godinama
ostvario sjajan transfer u englesku ligu – govori Vabec.
Vabecova karijera bila je dugačka, najviše godina (11)
proveo je igrajući za Dinamo, a kada je napunio 29 godina, otišao
je u inozemstvo, u francuski Brest u kojem je proveo četiri
godine.
– Žao mi je što nikad nisam zaigrao na Svjetskom prvenstvu.
Prilika je bila tek jedna, Svjetsko prvenstvo u Münchenu 1974.
godine. Bio sam uvjeren da ću se naći među putnicima, a kada sam
vidio da nisam ni blizu, probao sam preko kluba, Dinama, da me
nekako uguraju. Molio sam Zorislava Srebrića, koji me i doveo u
Dinamo, ali nije išlo. Miljan Miljanić, tadašnji izbornik, radije
je poveo Miroslava Pavlovića koji je imao preko 30 godina i
Vladimira Petrovića koji je imao samo 18 godina. Ali Pavlović i
Petrović igrali su u tada u Crvenoj zvezdi… Svjetsko prvenstvo
1974. godine proteklo je bez ijednog igrača Dinama. Hajde, barem
ih je sedam bilo iz Hajduka (Buljan, Oblak, Šurjak, Jerković,
Mužinić, Peruzović i Mešković, op. a.). Koliko je u to vrijeme
bila jaka jugoslavenska liga, dokazuje činjenica da je na SP išao
samo jedan igrač koji je igrao u inozemstvi – Ilija Petković koji
je bio član francuskog Troyesa.
Vabec je kasno počeo trenirati nogomet.
– Da, u 13. godini. Prije nogometa trenirao sam stolni tenis i
rukomet, a bio sam jako dobar i u atletici. Trčao sam za školu
kros, a u školi sam bio najbrži na 100 i 200 metara. U NK Slogi
iz Čakovca odigrao sam pionirski, juniorski i seniorski staž. S
15 i pol godina ušao sam u prvu momčad. U to vrijeme Sloga je
igrala u Zagrebačkoj zoni, s Trešnjevkom, Lokomotivom, a išli smo
u goste čak do Ogulina. Skauti Dinama pratili su brojne utakmice
Zagrebačke zone pa su tako primijetili i mene.
U
vrijeme kada je igrao u Dinamu dobio je čuveni
nadimak…
– Dok sam igrao u Slogi, zvali su me Bobek, a nadimak Of dobio
sam na Dinamovoj utakmici juniorskog turnira u Viareggiu.
Suparnički igrač stalno me pikao značkom koju smo razmijenili
prije utakmice. Kada bi me piknuo, ja bih viknuo: “Of me vpičil.”
Kada su me kasnije Đalma Marković i Đuka Prelog pitali što sam to
nerazumljivo vikao, objasnio sam im zašto sam vikao i da “of”
znači ovaj – istaknuo je Vabec.
U 22. godini ste se oženili, a s 27, 1977. godine,
otisnuli ste se u Kanadu?
– Ukazala mi se prilika da igram za Croatiju iz Toronta i ondje
sam ostao tri mjeseca. Sa mnom su tada za Toronto igrali i Tukša
i Blašković.
U međuvremenu ste igrali i za Hajduk?
– Bio sam gost Hajduka na turneji po Sjevernoj Americi. Ivica
Šurjak i Jurica Jerković bili su s reprezentacijom pa im je
trebalo igrača. Nije mi bilo čudno nakon Dinama obući majicu
Hajduka, ali nikad nisu vođeni konkretni pregovori da dođem u
Split.
Nakon povratka iz Toronta vratili ste se u Dinamo.
– Zvali su me Rudi Belin i Josip Gucmirtl i rekao sam – zašto ne.
Ali prije toga morao sam u JNA. Bio sam u vojsci u Banjoj Luci.
Da nisam morao u vojsku, pristao bih na ponudu newyorškog
Cosmosa, u kojem je tada igrao i Pelé. Zamislite kakav bi to bio
napad – Pelé i Vabec.
Na spomen Bresta…
– Ti su dani bili sjajni, za mene su govorili da sam ravan
Platiniju u Nantesu ili Džajiću u Bastiji, da vodim svoju momčad,
da sam igračko čudo. Tadašnji izbornik francuske reprezentacije
Michel Hidalgo na seminarima je govorio da se igra francuske
nacionalne vrste mora promijeniti. Ugledajte se u Vabeca –
govorio je Hidalgo. Mogao sam umjesto u Brest otići u Tottenham,
ali tamo su htjeli da prvo dođem na probu. Zvao me i PSG, ali
nisam želio živjeti u tako velikom gradu pa je umjesto mene tamo
otišao Šurjak.
Francuz Johann Le Roux napisao je i knjigu o
vama?
– On je kao mladić dolazio na utakmice Bresta, bio sam mu idol.
Danas uređuje i stranicu o meni na Facebooku – istaknuo je
Vabec.
Legendarni gol na špici sportskog programa
Drago Vabec rođen je u Zagrebu 26. listopada 1950. godine.
Nastupao je za NK Slogu iz Čakovca od 1966. do 1968. godine. Za
zagrebački Dinamo igrao je od 1968. do 1979. godine te 1984.
godine i osvojio kup 1969. godine. S 529 odigranih utakmica peti
je Dinamov igrač svih vremena, a postigao je 183 pogotka.
Nastupao je i za francuski Stade Brestois od 1979. do 1984.
godine. Za jugoslavensku reprezentaciju u razdoblju od 1973. do
1976. odigrao je 7 utakmica i postigao 1 pogodak 1975. godine na
utakmici protiv Švedske u Zagrebu (3:0). Snimka tog pogotka
godinama se prikazivala na početku nedjeljnog sportskog programa
Televizije Zagreb.
Vabecovih deset
1. Luka Modrić (Real Madrid) 10
2. Dominik Livaković (Dinamo) 9
3. Joško Gvardiol (RB Leipzig) 8
4. Mislav Oršić (Southampton) 7
5. Andrej Kramarić (Hoffenheim) 6
6. Ivan Perišić (Tottenham) 5
7. Mateo Kovačić (Chelsea) 4
8. Marko Livaja (Hajduk) 3
9. Josip Mišić (Dinamo) 2
10. Josip Šutalo (Dinamo) 1