Marta je u prihvatnom centru odradila više od 250 volonterskih sati
Među ljudima koji volontiranjem našu zajednicu čine boljom i jačajući je plemenitošću svakako je Marta Markač (33) iz Goričana, za što je u prosincu 2022. godine primila nagradu Međimurske županije. Martu je istaknuo rad u prihvatno-tranzitnom centru na graničnom prijelazu Goričan gdje je od početka prihvata raseljenih ljudi iz Ukrajine sudjelovala u organizaciji i pripremi centra. Pronalazila je i motivirala ljude na uključivanje u humanu aktivnost te koordinirala rad više od 200 volontera centra. Osobno se snažno angažirala na prihvatu Ukrajinaca, među kojima je bilo najviše majki s djecom te starih osoba.
Pronalazila bi im smještaj i prevoditelje, pribavljala potrepštine, organizirala čak i automehaničarske radove. Svojim predanim radom rasteretila je službe za prihvat izbjeglih osoba i pomogla Stožeru civilne zaštite Međimurske županije te zasluženo primila županijsku nagradu za Najvolontera godine.
Kao magistra ekonomije zaposlena je na mjestu voditeljice financijsko-računovodstvenih poslova u Agromeđimurju d.d. u Čakovcu, gdje je i članica Nadzornog odbora. Živi u Goričanu gdje je u drugom mandatu vijećnica u Općinskom vijeću, a od 2021. i potpredsjednica vijeća. Također, predsjednica je komisije za proračun i financije, kao i predsjednica komisija za studente, odnosno studentske božićnice i stipendije.
– Od prvog saznanja da će se kod nas na graničnom prijelazu oformiti punkt za prihvat izbjeglih osoba iz Ukrajine, uključila sam se u organizaciju. Načelnik općine Emanuel Sinković i predsjednik Općinskog vijeća Petar Baksa u kratkom su vremenu trebali pronaći način da se iz prostora koji godinama nije radio, a nekad je bio restoran, napravi pristojno, ugodno mjesto za prihvat izbjeglih osoba. S obzirom na to da su Emanuel i Petar, prije svega, moji veliki prijatelji, a tek onda kolege i suradnici, stavila sam se na raspolaganje. Po internim evidencijama koje smo vodili na GP Goričan, odradila sam više od 250 volonterskih sati u samom prihvatnom centru, ali ti sati ne uključuju sate koordiniranja i slaganja rasporeda ostalih volontera, traženje volontera, donatora i slično, ispričala nam je Marta.
– U kratkom smo vremenu, u suradnji s civilnom zaštitom Međimurske županije, gdje moram izdvojiti Ivana Novaka, prije svega čovjeka velikog srca, a tek onda i odličnog koordinatora, organizirali apsolutno sve. Nabavili smo frižidere, kuhala za vodu, mikrovalne pećnice, higijenske potrepštine, hranu, grickalice, dječju hranu i pelene, odjeću i obuću, lijekove, pa čak i hranu za kućne ljubimce. Imali smo i dežurne prevoditelje pa čak i automehaničare na raspolaganju, jer vjerujte, bilo je stvarno svakakvih situacija. Sve navedeno dostavljali i donirali su nam najprije mještani Goričana, a kad se priča razvila, i svi dragi ljudi iz okolnih općina i gradova, saznali smo od najvolonterke Međimurja.
– Ne bih rekla da je bilo naporno ili iscrpljujuće, više bih rekla da je s emotivne strane bilo teško čuti i vidjeti, a samim time na neki način i doživjeti žalosne sudbine izbjeglih osoba. Prihvaćali smo prestrašene, ‘izgubljene’, umorne osobe, većinom žene s djecom, koje su doslovno sjele u auto u par minuta i krenule, ni same ne znajući kamo i što ih čeka. Jedna situacija me posebno pogodila, sjetim je se svaki dan. Ja nisam bila u prihvatnom centru u tom trenutku jer sam bila na poslu, ali su mi volonteri javili u viber grupu. U prihvatni centar nam je stigao jedan otac s troje djece. Dječak star oko 3 godine, i dvije male bebe, blizanke, stare svega 3 mjeseca. Majke, nažalost, nije bilo s njima, tri dana ranije preminula je od komplikacija uzrokovanih koronavirusom. Bez mogućnosti da se oproste s njom i dostojno je sahrane, morali su napustiti svoj dom. Priča je to koja strašno boli, priznala nam je Marta.
Naravno, bilo je i prekrasnih trenutaka. Sve izbjegle osobe
bile su neizmjerno skromne i zahvalne. Ostavljali su im poruke
zahvale, dječje crteže, pjevali svoju himnu. S nekima su i dalje
povezani kroz društvene mreže i s veseljem prate njihovo
snalaženje i stvaranje novog života izvan svoje države.
Na pitanje koliko joj znači priznanje Međimurske županije za najvolonterku 2022. godine Marta je odgovorila kako je svakom volonteru drago doživjeti da sav taj rad i trud netko vidi i cijeni, osobito kad je odrađeno nešto veliko i lijepo, naglasivši pritom kako se u volontiranje nije uključila radi priznanja ili nagrade.
– Imala sam maksimalnu podršku svih meni dragih i bliskih ljudi, koji su iznimno ponosni na dobiveno priznanje. Stric mi je baš neki dan dostavio i članke iz novina. Kupovao je sve novine, skupljao i izrezivao članke u kojima se spominje da sam najvolonterka, kako bi ih mogla sačuvati za uspomenu. Također, imala sam i bezrezervnu podršku kolega na poslu, kao i same Uprave društva, koja je i povećom donacijom podržala ne samo moj trud, nego i trud svih ostalih, dragih volontera na GP Goričan, otkrila nam je naša sugovornica.
– Zahvaljujem Međimurskoj županiji na prekrasnom priznanju, kao i svojim prijateljima iz Općine Goričan koji su me prijavili za ovu nagradu, uz poruku da volonter nije nužno osoba koja ima vremena, bitno je samo da ima srce, poručila je.
No, njezinoj volonterskoj priči tu nije kraj. Nakon božićnih blagdana koje je provela sa svojim najbližima, trenutno je na razini općine u tijeku formiranje novog tima Crvenog križa u koji će biti aktivno uključena.