Treba napomenuti da je 54. SPB Čakovec dala sedam poginulih hrvatskih branitelja i oko dvadeset ranjenih branitelja na Lipičko - pakračkom bojištu
U organizaciji veterana 54. Samostalne pješačke bojne Čakovec i
njenog predsjednika Mladena Magdalenića bivši
pripadnici 54. SPB Čakovec 3. prosinca bili su na proslavi Dana
oslobođenja grada Lipika.
U nazočnosti većeg broja uzvanika i pripadnika ratnih postrojbi
obilježena je 31. obljetnica oslobođenja Lipika. Lipik je bio
jedini oslobođeni grad u Hrvatskoj tijekom 1991. godine. U tim
povijesnim ratnim događanjima naša 54. samostalna pješačka bojna
Čakovec dala je izniman doprinos i zajedno s malobrojnim domaćim
suborcima, pripadnicima policije-takozvanim Merčepovcima i
Tenkovskim vodom, uspjela je 6. prosinca 1991.godine u potpunosti
osloboditi grad Lipik.
Zapovjednik 1.satnije 54. samostalne pješačke bojne bio je
Zvonko Košir a njegov zamjenik Mirko
Petek. Satnija je imala oko stotinjak pripadnika
dragovoljaca Domovinskog rata.
U uličnim borbama junački je stradao Branko
Marinčić-Đinac a nekolicina pripadnika postrojbe bila je
ranjena. Koliko se srbočetnički agresor žestoko opirao napadima,
potvrđuje činjenica da je dnevno zasipao naše položaje s 300 i
više granata. U iznimno teškim zimskim uvjetima postrojba je prvo
obranila svoje položaje a potom u protunapadu 5.prosinca
oslobodila dio grada do pruge, a 6.prosinca i grad u cijelosti.
Iz nađene dokumentacije nakon oslobođenja Lipika, evidentno je da
je neprijatelj bio višestruko brojniji i vojno opremljeniji, ali
to nije moglo zaustaviti odlučnost i hrabrost bojovnika u akciji
oslobađanja.
Nečovječnost i mržnju prema svemu što je hrvatsko, četnici su za
vrijeme okupacije iskazali klanjem svih preostalih stanovnika,
uglavnom staraca, a nisu poštedjeli ni domaće životinje.
Treba napomenuti da je 54. SPB Čakovec dala sedam poginulih
hrvatskih branitelja i oko dvadeset ranjenih branitelja na
Lipičko – pakračkom bojištu. Bivši pripadnici 54. SPB Čakovec
uvijek se rado odazivaju pozivu na odlazak u Lipik i Pakrac
gradovi koji su im toliko dragi da ga uvijek sa sjetom i ponosom
posjećuju.