Zamislite situaciju – dovezete auto na servis, a vašeg limenog ljubimca preuzme nitko drugo nego svjetski jiu-jitsu prvak. Naime, automehaničar Alen Kontrec iz Selnice osvojio je naslov svjetskog prvaka na nedavnom natjecanju u Ujedinjenim Arapskim Emiratima
Iako rođen u Grazu Alen Kontrec
(46) gotovo cijeli svoj život proveo je u Međimurju.
Završio je nekadašnji TIOŠ. Jedno vrijeme radio je u Murskom
Središću, a 2004. godine otvorio je vlastiti autoservis. Redovito
se educira. Završio je program za vozača kamiona, osposobljavanje
za trenera jiu-jitsua, pohađao razne edukacije u Renaultu za
djelatnika u servisu i voditelja servisa, a kako nam je otkrio,
trenutno ga zanimaju jezici te polazi tečaj engleskog
jezika.
Oduvijek je aktivan. Nekad se bavio motociklizmom te je do prije
desetak godina vozio amaterske utrke. Radi stjecanja kondicije
započeo je s treninzima karatea i kick-boksa, a onda je ugledao
dečke koji treniraju jiu-jitsu, zaljubio se u taj sport i od
2015. mu se u potpunosti posvetio. Član je kluba MS Jiu jitsu,
gdje u drugom mandatu obavlja funkciju predsjednika.
GODINE SU SAMO BROJ
Za početke jiu-jitsua u Murskom Središću i osnivanje kluba
zaslužni su Luka Mošmondor i Tomislav
Sobočan. U početku su se vozili na treninge u Zagreb ili
Varaždin, a onda osnovali klub u Murskom Središću koji danas
okuplja 30-ak članova te djeluje kao alijansa zagrebačkog Black
dragon kluba.
– U ovom sportu nema kraja. Vrlo je opširan i stalno se
nadograđujete. Puno je tehnika, vrsta i pristupa tome i stalno
ima nešto novo. Stoga dosta pohađamo seminare koje organiziraju
klubovi iz Austrije, Slovenije ili Mađarske, otkrio nam je Alen.
– Za sport nikad nije prerano niti prekasno. Možete trenirati i
sa 4 ili 5 godina, a može i netko sa 70 godina. Na prvenstvima
susrećem ljude koji su u godinama, ali su fit, a počeli su
trenirati sa 60-ak godina. Jiu-jitsu nije kao neki sportovi gdje
ste ograničeni godinama. U zadnje vrijeme dosta se proširio i u
Hrvatskoj te danas ima nekih 50-ak klubova, rekao je.
– Preporučujem svakome bez obzira koliko je star da se bavi
sportom. U naš klub dolaze ljudi koji se hoće natjecati, neki nam
dolaze kako bi stekli vještine bitne za samoobranu, a ima i onih
koji žele skinuti kilograme. Još nisam vidio ni jedan sport koji
tako brzo daje rezultate. Nedavno se klubu priključio i moj sin
Leon. Super je rad s djecom, upijaju kao spužvice. Otkad smo
otvorili podružnicu u Strahonincu povećao nam se broj članova,
naglasio je.
– Kod nas ima puno ljudi koji se bave jiu-jitsuom, ali ne idu na
natjecanja. Ne znam koji je razlog. Neki su odustali zbog stresa.
Vrlo su dobri, možda i bolji od onih koji se natječaju, ali već
sama pomisao da se moraju boriti u dvorani pred publikom u njima
izaziva takav stres i nalet adrenalina da jednostavno odustanu.
Ne opterećujem se time. Fokusiram se na protivnika i ne bavim se
publikom. Važno je i znati izgubiti, ponekad čak i poželjno jer
vas tada kopka gdje ste i zbog čega pogriješili i radite na sebi
da to ispravite. Jednom sam na Europskom prvenstvu u Italiji
izgubio u osmini finala. Točno znam što sam napravio krivo. I to
je jedno iskustvo, tako se gradi znanje, nadodao je.
POBJEDA ZA POBJEDOM
Osvajanju titule svjetskog prvaka prethodile su godine treninga,
rada na sebi, usavršavanja i niz natjecanja – u Bugarskoj,
Belgiji, Cipru, Češkoj, Francuskoj, Grčkoj, Njemačkoj, Izraelu,
Italiji…
– Aktivno se natječem od 2015. godine. Unatrag sedam godina imao
sam 35 pobjeda. Natjecatelji su svrstani u kategorije ovisno o
dobi. Do 30. godine su profesionalni, a kasnije za svakih pet
godina ide kategorija Master 1,2, 3 ili 4. Ja sam u Master 4. No,
znao sam se boriti i u kategoriji Master 2 s deset godina mlađim
natjecateljima jer starijih baš nema. Od 400 natjecatelja bio sam
drugi u Europi i prvi u Hrvatskoj, što nije mala stvar, ponosno
je istaknuo.
S obzirom na dosadašnje uspjehe i ostvarene bodove Alen nije
morao prolaziti kvalifikacije na nedavnom Svjetskom prvenstvu u
jiu-jitsu u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, a nakon pobjede
promoviran je u smeđi pojas.
– Kad ostvarim zacrtano već vidim sljedeći cilj koji želim
postići. Sa smeđim pojasom otvorile su se nove tehnike i
mogućnosti koje mogu koristiti u natjecanjima. Nakon smeđeg idem
na crni pojas, i tako stalno. Nema puno stvari kojima se bavim,
ali im se posvetim u potpunosti, otkrio nam je.
Pripreme za ovako velika natjecanja podrazumijevaju šest dana
tjedno intenzivnih treninga, a veliku pažnju pridaje i prehrani.
Izbjegava kruh i pekarske proizvode, jede manje obroka više puta
tijekom dana, a jutro obično započinje miksanjem i do 20 vrsta
sjemenki.
VELIČANSTVENI ABU DHABI
Na natjecanja ga gotovo uvijek prati supruga
Lidija, a često puta i djeca, sin
Leon (6) i kći Lea (8). Obično
kreću dan-dva ranije pa ostane i slobodnog vremena za
razgledavanje.
– Bitno mi je da riješim vagu. Vaganje je dan prije natjecanja, a
kad to obavim mogu jesti i razgledavati grad, našalio se Alen te
dodao – Na natjecanju u prosjeku imam 3-4 borbe, svaka traje
10-15 minuta. Ukoliko ste među najboljima, pričekate proglašenje
i za sat vremena ste gotovi. Ponekad ostanem gledati druge
natjecatelje, a ponekad idem u razgledavanje grada. Druga priča
je kad se natječu djeca, onda se natjecanje razvuče na cijeli
dan, ali uvijek ima slobodnog vremena, rekao je.
– Znamo se doma šaliti da kad želimo ići na neki izlet ili put,
prijavim se za natjecanje, dodao je.
Na Svjetsko prvenstvo u Abu Dhabiju išao je u pratnji supruge.
Tamo su bili četiri dana pa je pored natjecanja bilo i vremena za
razgledavanje.
– To je doživljaj, teško je to opisati. Sve je ogromno, stvarno
ogromno. Ne znam s kojim gradom bih ga usporedio. Imate po 6-8
traka za promet, a vrijednost automobila koje tamo vidite mjeri
se u milijunima eura. To još nisam doživio. Također, pločnici za
pješake izrađeni su od mramora, autobusna stajališta su
ostakljena i klimatizirana, a na svakih par metara je zaštitar
koji vam nudi pomoć. Grad je izuzetno čist. Bio sam u dosta
gradova, od Južne Amerike do Azije, posjetio brojne gradove u
Europi, ali ovako čist grad još nisam vidio. Što se tiče
financija, povratnu avionsku kartu možete kupiti i za 120 eura po
osobi. Cijena smještaja je otprilike kao da ste odsjeli na
Jadranu, no nivo usluge koju tamo dobijete je neusporediva. Ne
dozvoljavaju vam da hodate do apartmana, već vas voze pa bilo to
2 ili 20 metara. Ne daju vam da nosite putne torbe, već ih isto
voze. Svi su vrlo ljubazni, od osoblja do gostiju. Jednog sam
gosta slučajno udario jer je bila gužva i on se počeo ispričavati
jer mi je stao na put. Jedino što nije baš ugodno je vrućina.
Zrak je nekako teški, nije kao kod nas na moru, pojasnio je.
Po povratku kući, nakon osvojenog svjetskog zlata, dočekalo ga je
iznenađenje – vatromet!
– Reakcije su bile odlične. Stvarno su me iznenadili! Nisam to
očekivao, rekao je skromno.
Ljudi u okolici već znaju čime se bavi, osobito sada nakon
osvajanja svjetskog naslova. Uz to, na posao je često puta
dolazio sa šljivom na oku, rasječenom arkadom ili sličnim
ozljedama s treninga.
VRIJEME ZA ODMOR
Nakon intenzivnih treninga i natjecanja sada predstoji period
laganijih treninga 3-4 puta tjedno. Dobivanjem smeđeg pojasa
otvorilo se novo poglavlje u natjecanjima kojem se opet treba
prilagoditi.
– Volim se natjecati i sumnjam da ću odustati, jedino u slučaju
zdravstvenih problema ili eventualnih ozljeda. Treba biti uporan
i strpljiv, i nema druge. Nikad ne gledam jako daleko, već ono
što je moguće. Zacrtam si cilj i kad ga ostvarim već vidim
sljedeći cilj. I tako stalno. Sve se može ostvariti. Imam 46
godina i svjetski sam prvak u jiu-jitsu. Poznajem ljude mojih
godina koji imaju drugačiji pogled na svijet i velim im da krivo
gledaju. To sam i dokazao jer svašta je moguće bez obzira na
godine, poručio je za kraj.