UDRUGA KALINKA SLAVILA Rođene iz čežnje za domom

Prije petnaestak godina diljem Hrvatske počele su nicati udruge koje su okupljale ljude s velikog multinacionalnog područja bivšeg Sovjetskog Saveza. Udruge su rodile žene - naše snahe iz bijelog svijeta - koje su doselile u ovu zemlju suočivši se i s gorkim izazovima koje tuđina nosi. No, otrgle su se nesigurnosti, tuđinu pretvorile u drugu domovinu te se ujedinile u pronošenju kulture svojih dalekih krajeva. Udruge su to rođene iz čežnje za dalekim domom...

Danas je od desetak takvih asocijacija u Hrvatskoj među najaktivnijima upravo Kalinka – udruga ruskog govornog područja u Međimurju!

U Čakovcu se krajem listopada slavilo prijateljstvo: članice i članovi Kalinke na svoj su 15. rođendan pozvali ljude koje nose u srcu, istaknula je predsjednica Udruge Tatjana Mikolaj, prof., Ruskinja iz Čakovca. 

– Radosna sam što se naš krug prijateljstva širi i što ste nam se odazvali u ovolikom broju, iako nismo posebno najavljivali priredbu. Pozvali smo one koji nas nose u srcu. Naša najveća vrijednost su ljudi, a raznolikošću kultura naroda bivšeg SSSR-a obogaćujemo sredine u kojima živimo. Ne možemo se ne osvrnuti na aktualne događaje: mi u Kalniki smo za prijateljstvo svih naroda. Tako je Hrvatska postala naš novi dom, istaknula je T. Mikolaj na koncertu održanom pod pokroviteljstvom Međimurske županije, gradova Preloga i Čakovca te Veleposlanstva Ruske Federacije u RH.

Za rođendan su Kalinki sunarodnjakinje iz srodne udruge u Istri (Udruga ruske nacionalne manjine Ruski dom u Istarskoj županiji) poklonile izložbu rukotvorina. Među eksponatima u čakovečkom Centru za kulturu dominirala su slavenska oglavlja među kojima kokošnik – svima prepoznatljiv dio ruske narodne nošnje. 
Rita Višnjić iz Pule, iz udruge Ruski dom, svjedoči mi da je okupljanje sunarodnjaka u udrugama u novoj domovini mnogima bio put u emocionalni balans toliko potreban u dugom razdoblju adaptacije:

– Većina nas je doselila u Hrvatsku prije 30-ak godina, u doba rata, vrijeme kada nije bilo komunikacijskih kanala kao danas. Nismo se mogli ni telefonom čuti sa svojima u Rusiji. Događalo nam se da nekoliko godina ne čujemo materinju riječ, a to je bolno. Zato nam je formiranje udruga neizmjerno mnogo značilo, kaže Rita.

– Danas imamo koordinaciju udruga što nam pomaže u suradnji i osmišljavanju uistinu bogatih sadržaja na području kulture po kojima smo postali prepoznatljivi u Hrvatskoj, dodaje Svjetlana Bilota koja je na druženje s prijateljima iz Kalinke doputovala iz Trogira.

*Preuzeto iz Lista Međimurje, broj 3524