I nakon 61 godinu sjećamo se rudara koji su izgubili život u rudarskoj nesreći
U noći s 8. na 9. studeni 1961. godine u tamošnjoj jami
došlo je do požara, u kojem je život izgubilo deset rudara.
Tijekom uobičajenog posla u rudniku, radnici su osjetili dim, a
ubrzo zatim i plamen. Zbog požara između 14. i 15. etaže život je
izgubilo deset rudara, no neki od njih ipak su se puzeći uspjeli
spasiti. Do tragedije je došlo zbog nepridržavanja propisanih
mjera zaštite na radu. Do danas nitko nije odgovarao za tu
grešku, a čini se da su nalazi inspektorata koji je istraživao
uzrok nesreće namjerno zametnuti, pošto ih u arhivima nema. Kao
službeni razlog nesreće navodila se eksplozija zemljanih
plinova.
Nezapamćenu nesreću životom su platili: četrdesetsedmogodišnji
“palilac mina” Franjo Kodba iz Murskoga Središča (rodom iz
Križovca), jamski vozači četrdesetogodišnji Mijo Sobočan iz
Brezovca i tridesetpetogodišnji Ivan Novak iz Plešivice, pomoćni
kopači četrdesetjednogodišnji Aleksa Čurin iz Zebanca (rođen u
Peklenici) i tridesetdvogodišnji Martin Škrobar iz Grkaveščaka,
te kopači tridesetsedmogodišnji Stjepan Kutnjak iz Žabnika,
tridesetčetverogodišnji Ivan Perčić iz Lapšine, najstariji od
njih pedesetogodišnji Stjepan Pintarić iz Šafarskoga,
tridesetčetirigodišnji Josip Šafranić iz Jurovčaka i najmlađi
među njima, tridesetogodišnji Ivan Vinko iz Grkaveščaka.
Povodom 61. obljetnice kod jame “MAJ 3” vijenac i svijeće
položili su gradonačelnik Grada Mursko Središće Dražen Srpak,
predsjednik Gradskog vijeća Miljenko Cmrečak, potpredsjednik
Gradskog vijeća Dragutin Stojko, predsjednik MO Mursko Središće
Ivan Novak, predsjednik Antun Šimunić i tajnik Antun Mezga
Podružnice umirovljenika Mursko Središće, preživjeli sudionik
nesreće Franjo Bogdan, članovi obitelji poginulih rudara te
Rudarski zbor. Župnik Marijan Horvat predvodio je molitvu za
poginule rudare.
Gradonačelnik Dražen Srpak istaknuo je: “Drago
mi je što smo nakon 50 godina šutnje uspjeli vratiti spomen na
poginule rudare. Ova godina je simbolična, jer smo nakon niz
godina težnji prema tome da ipak tu povijest rudarstva spasimo,
uspjeli otvoriti Spomen dom rudarstva, pečat vremena u kojem su
naši djedovi, očevi, majke radili. Na svakom koraku imamo
obilježje rudarstva i to ćemo čuvati i nadalje.”
Katarina Braniša iz Hlapičine, čiji je otac
poginuo u rudarskoj nesreći, okupljenima se obratila s prigodnom
pjesmom o rudarima:
Rudnik, rudori i uglen
ovoga su kraja znamen,
a v Murskom Središću otpri je
Spomen dom rudarstva njima u spomen.
Rudniki su se već zdovja zaprli,
jer je premalo uglena šteroga su kopali.
Tu na ovom mestu de stojimo
globoko pod zemlom,
10 je rudora živote zgubilo,
a mi šteri ih v srcima nosimo,
sv. Barbaru za njihov mir zaprosimo,
Oče naša zmolimo, svečicu vužgemo,
i globoko im se naklonimo.
Povijest i uspon Murskog Središća obilježilo je iskapanje ugljena
na kojem je počivala teška industrija. I dok je rudarstvo hranilo
čitavo mjesto, taj je teški zanat donosio i brojne ozljede, ali i
odnosilo živote. Najveća je nesreća upravo spomenuta u Maj 3, a
obilježavanjem nesreće odajemo počast svim rudarima koji su
stradavali.