Bivši mornar, aktivni policajac i predani biciklist umalo je poginuo udarivši u stijenu kod Zagvozda
Bio je 4. rujna 2021. godine. U organizaciji policijskog
udruženja IPA vozio se biciklistički maraton od Dubrovnika do
Vukovara. U ekipi je bio i Marijan Janušić iz
Čakovca, šef smjene u Policijskoj postaji Mursko Središće. Dva
dana kasnije biciklisti su stigli do Zagvozda, prošlo je
podne.
– Baš smo prešli uspon i na vrhu pojeli nešto i popili kavicu.
Počeli smo se spuštati i naišli smo na zavoj od 110 stupnjeva,
serpentinu. Izgleda da su mi se dogodili umor, dekoncentracija i
kriva procjena. Bio je to lijevi zavoj, a s njegove vanjske
strane bilo je betonsko proširenje. Vozio sam po tom betonu, već
sam gotovo svladao zavoj. No, beton je najednom završio, nestao i
ostao sam bez ceste. Okrenulo me i odletio sam i leđima udario u
stijenu – priča nam danas Marijan Janušić u svom domu u
Čakovcu.
Sve je u tom trenu stalo. Pozvana je hitna medicinska pomoć i
prava je sreća što je njihovo vozilo baš prolazilo u blizini. Za
20-ak minuta već je bio na operacijskom stolu u Splitu.
Stravične ozljede
– Visio sam! Slomljeno je 17 rebara, puknuli su ošit i plućna
arterija te tri kralješka. Rebra su se “zapičila” te je krenulo
krvarenje u pluća. Odrezali su mi trećinu desnog plućnog krila.
Primio sam 27 doza krvi. Sedam dana spašavali su mi život, a
potom sam odvezen na Rebro u Zagreb, na operaciju kralježnice –
prisjeća se stravičnog iskustva koje ga je ostavilo prikovanog za
invalidska kolica.
Prekinuta mu je leđna moždina, dijagnoza je paraplegija,
oduzetost ispod pojasa. S nogama može napraviti minimalni pomak,
malo ih približiti. No, u praksi to ništa ne znači.
– Čuda su uvijek moguća. No, jedno se već dogodilo, a to je da
sam preživio. Teško je očekivati i drugo – kaže o mogućnosti da
prohoda. No, ne namjerava očajavati i prepustiti se žaljenju.
Želi se kretati, to mu je u krvi kao mornaru i policajcu!
Rođeni je Pleškovčanin, pohađao je Pomorsku školu Bakar. Nakon
škole položio je za trećeg časnika stroja trgovačke mornarice.
Brodovi, pojašnjava, imaju tri časnika palube i tri časnika
stroja. I tako je dvije godine plovio trajektima od Rijeke do
Italije i Grčke.
Mornar i policajac
– U JNA sam pošao 1989., bio sam mornar na raketnom čamcu. Nosio
je četiri rakete “brod-brod” s po 500 kilograma eksploziva. Bio
sam na RČ 306 i poslije sam, tijekom rata, vidio da je taj
raketni čamac napadao Split. Prepoznao sam oznaku, bio je
pogođen, imao je rupu na boku – prisjeća se.
Nakon vojnog roka zaposlio se u Čakovcu te je po izbijanju rata
mobiliziran u pričuvne policajce. Kao logistika, primjerice,
helikopterima su vozili hranu za specijalce na fronti. 1996.
godine postao je i ostao policajac. U Štrigovi je radio od 1998.,
da bi reorganizacijom prešao u Mursko Središće.
– Lijep je to posao, društvo je dobro i pomažeš ljudima. Baš kad
su kod kuće kćeri Elena i Tara te sin Vanja nešto porasli, u
Štrigovi se posložila ekipa i počeli smo biciklirati. Krenuli smo
na biciklijade do Bistrice, Knina, Vukovara ili Bihaća, prelazili
i do 500 kilometara. Kad god sam mogao išao sam biciklom na posao
u Štrigovu, a poslije i u Središće gdje je također bila
biciklistička ekipa. Kod kuće pak sam odlazio trčati na ekonomsku
i vježbati na SRC – prisjeća se lijepih dana koji su naprasno
završili kod Zagvozda.
Supruga Kristina Janušić i on morali su
prihvatiti zlo koje se dogodilo i trude se nositi se sa svime
najbolje što znaju i umiju.
Neslomljiv
– Trebamo još mnogo toga prilagoditi u kući, vidite da je i ulaz
improviziran s daskama. Marijan se, nasreću, može sam rukama
prebaciti na kauč ili WC. Pomognem mu malo kod tuširanja. Može se
prebaciti i u automobil i odvesti do doktora te potom staviti
kolica van i prebaciti se na njih. Sva sreća što je oduvijek
sportski tip, što ima snage u rukama, to ga je i spasilo! – kaže
gospođa Janušić.
Pokazao nam je kako vježba u dvorištu. Rukama se prebacio na
spravu za vježbanje i krenuo sa zgibovima. No, vezan je uz dom, a
htio bi natrag – na cestu, disati punim plućima! Pravi oporavak i
vraćanje snage tek počinju. Još je policajac, ali budući da
ionako ima uvjete, predao je zahtjev za mirovinu.
– Želim se i dalje rekreirati, da se mogu maknuti nekud i
ispuhati, nastaviti zdravo živjeti. To mi sad nedostaje, jer ovo
kod kuće su samo vježbe snage – kaže čovjek neslomljiva
duha.
Kolege policajci i prijatelji stoga skupljaju novac kako bi mu
pomogli pri kupnji bicikla koji se pokreće snagom ruku. Pomogli
su i nakon nesreće, prikupljeno je nekih 24 tisuće kuna. Tako je
mogao automobil zamijeniti drugim, koji je prilagođen osobama s
invaliditetom. A uskoro ćete ga zasigurno moći vidjeti i kako
marljivo biciklira.
*Preuzeto iz Lista Međimurje broj 3.522