'Dragi brate, neka Krist bude sve u tvome životu, neka bude onaj Trs na koji ćeš se nasloniti, ucijepiti i koji će učiniti plodnim tvoj život, đakonski, a ako Bog da u budućnosti prezbiterski'
Na spomendan sv. Terezije Avilske, u subotu 15. listopada, u
varaždinskoj katedrali, varaždinski biskup Bože
Radoš predslavio je svečano euharistijsko slavlje na
kojem je zaredio za đakona Josipa Špoljarića iz
župe Sedam Žalosti BDM i Sv. Križa, Kotoriba.
Pozdravljajući ređenika Josipa te sve okupljene svećenike,
obitelj i župljane župe Kotoriba na čelu sa župnikom
Ivanom Kljunićem, biskup je izrazio želju da u
ovom slavlju svi budu molitelji kako bi put na koji danas kreće
ređenik bio Božji put i ispunjenje njegovog života.
Kandidata za red đakonata predstavio je rektor Bogoslovije preč.
Željko Faltak, nakon čega je Josip Špoljarić
izrekao svoj “Evo me!”
U homiliji je biskup Radoš iznio osnovne podatke iz životopisa
svete Terezije Avilske te se ocrtavajući njezin svetački lik
zaustavio na njenom imenu koje je uzela kod ulaska u
karmelićanski samostan u dvadesetoj godini života – Terezija od
Isusa. Značenje ovog imena lijepo nam tumači naviješteno
evanđelje gdje Isus govori: “Ja sam trs, vi loze.”, rekao je
biskup Radoš te pojasnio kako je sveta Terezija Avilska jasno
doživljavala vlastitu ucijepljenost u Krista, osjećajući da život
kola njezinim tijelom samo ako je kao loza neodvojiva od Trsa.
Kao što loza živi od trsa tako i Terezija od Isusa, kazao je
biskup ističući prikladnost te slike i u tumačenju svećeničkog i
đakonskog života. Ta nam slika jasno govori da ne možemo donijeti
ploda ako nismo od Isusa, nastavio je biskup Radoš objašnjavajući
da samo po sjedinjenju s Trsom loza može donijeti rod, život
ovisi o Trsu, o Kristu. Sv. Terezija je tri godine nakon ulaska u
samostan teško oboljela i četiri godine provela u postelji, na
rubu života, no upravo te činjenica pokazuje kako unatoč
razdobljima besplodnosti, loza može preživjeti ako je ucijepljena
na Trsu. Svi mi prepoznajemo razdoblje besplodnosti u svom
životu, pojasnio je nadalje biskup Radoš, no važno je ostati
ucijepljen na Krista.
Sveta Terezija je, sama svjedoči, ozdravila po zagovoru svetog
Josipa, no tek će u trideset devetoj godini života doživjeti
potpuno, temeljno obraćenje života, susrevši lik Isusa patnika u
korizmenom vremenu. “Krist je uhvatio njezin pogled, utisnuo se
tako u njenu dušu da za nju počinje jedan novi život. Od toga
trenutka razumije da joj je boraviti blizu Krista. To joj nije ni
teško jer je njega razumjela kao Onoga koji je ljubi više nego
što drugi ljube. Taj je osjećaj najlakše mogla izraziti slikom
zaručnika i zaručnice” kazao je biskup te u nastavku govorio o
Terezijinom mističnom iskustvu sjedinjenja s Kristom koje je
nastojala svjedočiti, poučiti svoju redovničku zajednicu na putu
obnove Karmelskog reda.
Nadalje propovjednik je istaknuo jednostavnost Terezijinog
poučavanja, posebno u molitvi. Poticala je sestre da susreću
Gospodina u molitvi, da pronalaze mirno osamljeno mjesto, sobu za
susret s njime, da čineći znak križa povežu sve što je u njima s
tim znakom ljubavi, da izreku kajanje svjesne vlastite
nedostojnosti, da usmjere misli Gospodinu moleći najjednostavnije
molitve, razmatraju evanđeoske slike kako bi upoznale Krista u
njegovu čovještvu, kako bi s Isusom patnikom prolazile teške
trenutke života, a s Kristom uskrslim otkrivale temelje radosti
života.
Na ovakav, jednostavan put kršćanskog života pozvani smo svi,
rekao je biskup Radoš, a napose svećenici i đakoni koji moraju
biti u trajnoj povezanosti s Bogom. Prva služba đakona je
navještaj Kristove riječi, a onaj tko naviješta Krista taj će ga
stalno prepoznavati u braći ljudima, pojasnio je biskup Radoš te
se završno obratio ređeniku: “Dragi brate, neka Krist bude sve u
tvome životu, neka bude onaj Trs na koji ćeš se nasloniti,
ucijepiti i koji će učiniti plodnim tvoj život, đakonski, a ako
Bog da u budućnosti prezbiterski”.
Na misnom slavlju koncelebrirali su umirovljeni biskup
Josip Mrzljak, generalni vikar mons.
Antun Perčić, rektor Nadbiskupskog bogoslovnog
sjemeništa u Zagrebu preč. Željko Faltak, biskupski vikar za kler
preč. Anđelko Košćak, prefekt u Bogosloviji vlč.
Josip Đurin, te dvadesetak drugih svećenika. U
slavlju su sudjelovali i novozaređeni đakoni Zagrebačke
nadbiskupije te bogoslovi, a pjevanje ovog svečanog
euharistijskog slavlja predvodio je župni zbor iz Kotoribe.