Širina i brojnost lirsko-proznog stvaralaštva Viktorije sasvim je sigurno iznenadila dio publike
Biti velik u malom mnogima je preskromni doseg života. Nije in,
nije trendi, nije fora govore i misle ti isti mnogi.
Doživjeti da vas u hramu kulture grada u kojemu živite, iz
luksuznog naslonjača spokojno i do kraja bezbrižno osluškuje vaša
unučica, što vidimo na glavnoj fotografiji, je ta velikost u
malom koja se događala na večeri stihova i proze
Viktorije Kontrec.
Baš je taj detalj najljepši doživljajni suvenir koji je nakon
“mesečarenja” ober Mure publika ponijela u svoje domove. Broj
onih koji dolaze na književne večeri gotovo u cijeloj državi
broji se na prste, a zbog te žalostive istine ispunjenost
kazališne dvorane CZK Rudar minulog utorka može se označiti
“čudesnom posjetom”. Netko je došao čuti svoju susjedu, netko
mamu, netko baku, netko svoju župljanku, neki glumice i glumce
gradskog KUD-a, a dobar broj i onih koji su baš htjeli doživjeti
što to, o čemu ili kome to piše Viktorija.
Večer je bila posebna, sadržajna i sasvim sigurno neobična,
prilično drugačija od one posvećene Magdici
Mikulić. Širina i brojnost lirsko-proznog stvaralaštva
Viktorije sasvim je sigurno iznenadila dio publike, a slobodno se
ustvrdi da su prezentaciju njenog opusa na zanimljiv način
odradili kazalištarci KUD-a Mura i XENIXA, a dodatno obogatio
Nenad Srpak iznimnim improvizacijama na gitari, osobito
oproštajnom obradom pjesme posvećene župnom zaštitniku sv.
Ladislavu za koju je stihove napisala upravo Viktorija Kontrec.