Obitelj Marodi iz Domašinca već godinama njeguje stari običaj branja kukuruza, po uzoru na naše bake i djedove.
Unatoč suvremenoj mehanizaciji još uvijek postoje obitelji koje
njeguju stare običaje našeg kraja, kao što je ručno branje
kukuruza. Jedna takva je obitelj Marodi iz
Domašinca.
Okupljanje počinje u jutarnjim satima kod domaćina,
Stjepana Marodija zvanog Pepi. Nakon kratkog
zagrijavanja domaćom rakijom, vesela družina ukrcala se na
traktorsku prikolicu i krenula u berbu kukuruza. Kukuruz se bere
ručno, u košare ili plahte, a zatim stavlja na prikolicu.
Naravno, nakon napornog posla valjalo se okrijepiti. Za to su se
pobrinule vrijedne domaćice i domaćini pripremivši razne
delicije: orehnjaču, makovnjaču, perece, a nije nedostajalo ni
špeka, a ni jegera. Sve to zaokružili su dobrom kapljicom vina.
S punom prikolicom kukuruza vrijedni radnici vratili su se na
imanje, gdje ih je čekalo luščenje, odnosno posao čišćenja
kukuruza, a zatim i pospremanje u kukuruznjak.
Berba kukuruza protegla se na cijeli dan, no nije im bilo teško.
U dobrom društvu vrijeme im je brzo prošlo, a za kraj ih je
dočekala i obilna večera koju su pripremile vrijedne gazdarice
Cecilija i Snježana Marodi – kalapajsani
kalamper i klobosi sa zeljovom salatom, a nakon toga pjesma i
ples do jutarnjih sati!