Rad u praonici Županijske bolnice Čakovec fizički je naporan, bučno je, a ljeti se temperatura popne i do 40 stupnjeva Celzijevih – otkrila nam je Lidija Mauko
Rodom iz Peklenice, Lidija Mauko (48) nakon završene osnovne škole upisala je srednju školu u Sloveniji, smjer kemijski tehničar u namjeri da se zaposli u lendavskoj tvornici Nafta. No, nesretni rat pomrsio joj je planove. Iako nema ni jedan radni dan staža kao kemijski tehničar, može se pohvaliti bogatim 26-godišnjim iskustvom u Odsjeku za pranje i održavanje rublja čakovečke Bolnice.
Nakon par godina povremenih poslova u trgovini, poljoprivredi i šumariji, s 22 godine zaposlila se u praonici rublja Županijske bolnice Čakovec. U početku kao zamjena za bolovanje, a kasnije na neodređeno.
– Upućena sam u sve poslove!, ponosno je rekla – Znam raditi na svim strojevima i mijenjam voditeljicu Odsjeka Nevenku Janković kad je na godišnjem odmoru, rekla je Lidija te dodala da se ipak u poslove švelja za šivaćom mašinom ne bi upustila.
ULAZ I IZLAZ ROBE MORA ŠTIMATI KAO U KNJIGOVODSTVU
Iako se rad u praonici rublja mnogima na prvi pogled čini jednostavan, Lidija nam je pojasnila da tu sve mora štimati kao u knjigovodstvu.
– Spremačice nam dovezu prljavo rublje u nečisti dio. Tu se on broji, važe i upisuje. Za svaka kolica prljavog rublja moramo voditi evidenciju u dva primjerka, za odjel i za praonicu. Zatim se rublje stavlja u perilicu. Tu ručno izabiremo programe hoćemo li rublje prati na 40, 60 ili 95 stupnjeva. Nakon pranja odlazi u prešu po 25 kg, a zatim slijedi sušenje gdje je 5-6 minuta, ovisno o unesenom programu. Zatim rublje padne na traku gdje se sortira, plahte idu na peglanje, navlake i jastučnice idu u drugu sušaru na dosušavanje, i tek onda peglanje, a treći dio su ručnici, pidžame, tunike i sl. što se onda suši do kraja, da na kraju bude mekano, toplo i spremno za odjele, pojasnila nam je Lidija sve tri faze sušenja. – Onda slijedi peglanje. Na velikim valjcima peglamo plahte. Po dvije radnice stavljaju plahtu s jedne strane unutra, a s druge strane dođu van i sortiraju se po odjelima. Imamo i pegle za odijela, hlače i kute. Bitno je da svaki odjel dobije rublje koje je i dovezeno na pranje. Ukoliko je nešto potrgano, rublje se šalje u šivaonu da se pokrpa, a ukoliko to nije moguće ide u škart. I na kraju spremačice dolaze po čisto rublje. Pritom, sve mora štimati i u praonici i na papiru, dodala je.
– Prije desetak godina uveli smo sistem pranja rublja po odjelima i mislim da je tako bolje. Rublje sa svakog odjela se posebno opere, posuši i ispegla i na kraju svaki odjel dobiju upravo ono što je i dovezeno na pranje, kazala nam je naša sugovornica.
Iako je radno vrijeme u praonici od 7 do 15, u slučaju kvara ono se često produžuje i do noćnih sati.
– Ako je kvar na perilici, onda koristimo stokilogramsku mašinu kojoj treba sat i 15 minuta da opere rublje. Za usporedbu, u perilici s tunelom svakih pet minuta dođe van čistih 25 kg rublja. Naravno, pod uvjetom da smo dan ranije, prije nego odemo s posla, napunile tunel prljavim rubljem. Znači, od prve do zadnje komore mašini treba 45 minuta. Brzo vam to ide! Mjesečno operemo od 37 do 39 tona rublja!, naglasila je Lidija.
Odsjek za održavanje i pranje rublja broji 13 zaposlenih. Radi se od ponedjeljka do petka, a prema potrebi i subotom.
– U ponedjeljak dođu tri djelatnice malo ranije na posao, u 6 sati ujutro. Taj dan peremo robu od subote i nedjelje. U utorak peremo od ponedjeljka i utorka, a srijeda, četvrtak i petak su nam, reklo bi se, redovni dani, dodala je.
– Svakak’ se snalazimo. Uskačemo jedna drugoj ukoliko je netko odsutan, a i mašine su stare. Postrojenje je staro preko 30 godina, iz 1991. godine. Sve se kvari, a nema novca da se kupi novo. Prije šest godina zamijenili su nam valjak za glačanje, ali rabljenim, doznali smo od Lidije.
Kvar je bio i prilikom našeg posjeta Odsjeku, uslijed čega se javio zastoj na obje sušare. Osim zbog kvarova, izazovno je bilo raditi i u vrijeme epidemije koronavirusom.
– Radile smo u skafanderima. Prljavo rublje dobivale smo zapakirano u žute vreće. Cijele vreće stavljale smo na pranje jer imaju vodotopivo dno koje se rastvori i roba sama izađe van. No, i tada nam se dogodio kvar. Dva tjedna snalazile smo se na razne načine. Koristile smo staru mašinu gdje smo rublje morale ručno uzimati van iz vreća, a u pomoć su nam uskočile i privatne praonice rublja u Međimurju, otkrila nam je.
– Uvijek je bučno. Moramo nositi zaštitne čepove za uši, maske i pregače. Ljeti se radi na temperaturi od 40 stupnjeva. Fizički je naporno, naglasila je naša sugovornica.
No, Lidiji ništa nije teško.
– Na posao idem s voljom! Stvarno smo dobra ekipa. Za poželjeti! Vladaju ljudski odnosi i kad zatreba uskačemo jedna drugoj, priznala je Lidija.
– I Bolnica na čelu s ravnateljem dr. Igorom Šegovićem vodi brigu o nama. Svaki duži rad dobijemo plaćeno, redovito nas šalju na sistematske preglede, rekla je.
OBITELJSKO DRUŽENJE U VINOGRADU
Kad nije na poslu Lidija brine i o majci, a slobodno vrijeme, osim u Hlapičini gdje živi, najradije provodi u vinogradu u Kapelščaku. Jest da ono zahtjeva i rad, ali to je i mjesto gdje je cijela obitelj na okupu, suprug Dražen, djeca Marko (20) i Maja (21), a posebno veselje predstavlja im sedmomjesečna unučica Ela.
– Samo da je zdravlja i da izdržimo do mirovine, a najveća želja mi je da nam kupe nove mašine za praonu!, poručila je za kraj.
