Spremačica Marija Perko obožava ribolov, rado putuje, a kad nije na poslu pomaže starijima!
Spremačica Marija Perko (59), od milja zvana
Marijana, djelatnica je Odsjeka za higijenu
Županijske bolnice Čakovec kojeg vodi Petra
Glumpak. Rođena je u Mariboru, kad je imala 5 godina
doselili su u Lopatinec gdje je završila osnovnu školu, a kasnije
i tekstilnu školu u Varaždinu.
Nakon 22 godine rada u tvornici obuće Jelen, 2003. godine
zaposlila se u čakovečkoj Bolnici na radnom mjestu spremačice,
gdje zadnjih pet godina radi kao matična spremačica na Odjelu
pedijatrije.
U gotovo 20 godina rada u čakovečkoj Bolnici nema odjela kojeg
nije prošla.
– Lakše mi je reći gdje nisam bila, otkrila nam je naša
sugovornica te dodala da je prošla sve odjele osim interne i
zaraze. – Počela sam na ginekologiji, pa u rađaoni, zatim sam
bila na kirurgiji, neurologiji, na psihijatriji, jedno vrijeme
radila sam i u vešeraju, a otkad se formirao servis bila sam na
HBO-u, dnevnoj bolnici te sada pedijatriji, doznali smo od
Marije.
– Na svim odjelima mi je lijepo. Nije mi teško raditi i lako se
prilagodim! – otkrila nam je Marija te dodala da joj je ipak
pedijatrija na čelu s dr. Dejanom Balažinom među
dražim odjelima jer vlada domaća atmosfera i topli ljudski
odnosi. – Glavna sestra pedijatrije Dijana
Farkaš nam je velika podrška i uvijek na raspolaganju,
naglasila je.
Marija radi u jutarnjoj ili poslijepodnevnoj smjeni, a posao
zahtijeva i rad nedjeljom te praznicima. I dok mnogi misle da se
posao spremačice sastoji od brisanja podova i čišćenja kupaonica,
one su bitna karika nužna za normalno funkcioniranje jednog
odjela. Kako smo saznali, ambulanta s dnevnom bolnicom je živi
organizam. Na odjelu su djeca koja često puta povraćaju, kod
zaprimanja novih pacijenata potrebno je odnijeti uzorke krvi u
laboratorije, pri čemu je izuzetno bitno da se odnesu na pravo
mjesto u pravo vrijeme, o čemu ovisi i kvaliteta nalaza.
Posao je zahtjevan i fizički i psihički. Mora voditi računa čime
će brisati pod, kojim redoslijedom, koje smeće kamo staviti jer
je riječ o infektivnom otpadu kako ne bi došlo do zaraze. Ukoliko
su pacijenti po sobama u izolaciji, mora voditi računa kojim
redoslijedom čistiti samu sobu, kojim redoslijedom je ta soba na
redu i slično, tako da je Marija morala proći edukacije
dezinfekcije i pranja ruku, edukacije o sredstvima kojima se
čiste površine, načinu brisanja soba nakon izolacije… Uvijek
mora biti svjesna odgovornog ponašanja kako ne bi došlo do
širenja bolesti na druge djelatnike, odjele ili članove obitelji.
No, sve je lakše kad radi u okruženju u kojem se djelatnici
odjela mogu proveseliti zajedno, izjadati jedan drugome i imati
podršku u najtežim trenucima.
KORONA, RADOVI …
Na organizaciju posla unatrag dvije godine utjecala je i
epidemija koronavirusa.
– U početku smo se uhodavali, prolazili edukacije. Radili smo u
skafanderima, morali smo znati na koji način čistiti sobe, kako
odvajati otpad ili rublje kad je riječ o covid pacijentima, no
ništa nam nije bilo teško, pojasnila nam je Marija te kroz šalu
dodala da je jedini problem bio što je niskog rasta pa joj je
skafander bio preveliki, no i tu su se snašli.
Odjel pedijatrije i sada radi u specijalnim uvjetima, no ne zbog
korone već zbog radova na rekonstrukciji. – Zahtjevno je, radi se
na trećini odjela, broj pacijenata ostao je isti, dok radnici na
drugoj strani pedijatrije buše i štemaju. No, nije nam teško jer
znamo da ćemo uskoro imati novi obnovljeni prostor, istaknula je
Marija te otkrila da topla riječ i nasmijane oči puno znače u što
uspješnijoj adaptaciji malih pacijenata na bolnicu.
Lijepe riječi o njoj imao je i ravnatelj Županijske bolnice
Čakovec, dr. med. Igor Šegović.
– I kao pedijatar i kao ravnatelj za Mariju imam samo riječi
pohvale. Prema nama se ponaša majčinski i uvijek nas razveseli
kada nam je teško. Ona nije obična spremačica, ona je dio tima na
pedijatriji i svi mi mlađi od nje možemo učiti – rekao je.
PODRŠKA BLIŽNJIH
Marija već 17 godina sretno živi sa svojim partnerom Zvonkom,
također djelatnikom čakovečke Bolnice. Ima dvoje djece i četvero
unučadi. Kći Ivana (39) živi u Njemačkoj, a
sin Branko (40) pak je kuhar u Osnovnoj
Nedelišće.
Rado pomaže starijima, bilo da im je potrebna pomoć oko kućanskih
poslova ili odlaska u trgovinu. Izrađuje domaću tjesteninu, voli
putovati i boraviti u prirodi, a najradije od svega obožava
ribolov. – Voda, priroda, tišina i drugo mi ne treba, rekla je
kroz smijeh.