Odrastao je u romskom naselju Piškorovec gdje je u siromaštvu proveo više od pola svog života
Jutarnji list objavio je priču o nekoliko mladih osoba koje
pomiču granice. Jedan od njih je i Mladen Ignac
iz Međimurja, piše Jutarnji list.
– Mladen Ignac (21) imao je teško
djetinjstvo. Odrastao je u romskom naselju Piškorovec gdje je u
siromaštvu proveo više od pola svog života. Suočen s okrutnošću
života, da bi preživio, snalazio se kako je mogao. Često je bio
gladan, a o slatkišima i igračkama mogao je samo sanjati. Uvjeti
života su bili nikakvi, a bilo je noći koje je proveo promrzao i
usamljen na hladnoj kiši. Roditelji se nisu znali brinuti o njemu
i ostaloj djeci, a brižnost nije osjetio sve do trinaestog
rođendana kad mu je Centar za socijalnu skrb pružio sigurnu luku
i toplo utočište.
Ustanova je njega i desetogodišnju sestru Maju ubrzo
smjestila u Mursko Središće kod
udomitelja Vladimira i Marine
Hoblaj o kojima nije ništa znao osim da imaju puno
slatkiša, što mu je kazao stariji
brat Igor koji je već živio kod
Hoblaja. To je njegovoj mlađoj sestri bio dovoljan motiv da
poželi ostati kod ove obitelji, dok je Mladen tražio puno dublji
smisao životne promjene koja ga je tada snašla. Prvih nekoliko
tjedana pružao je jaki otpor, a u više navrata je pokušao pobjeći
od udomiteljske kuće. Tako je bilo sve do trenutka kad je napokon
shvatio da će mu ova obitelj pružiti ono za čim žudi cijeli život
– ljubav.
– Prvih mjesec dana privikavanja bilo mi je prilično teško jer
nisam imao neke osnovne životne navike i rutine. S vremenom sam
se prilagodio i prihvatio novonastalu situaciju. Tijekom
odrastanja u udomiteljskoj obitelji sve smo rješavali razgovorom
što je u meni izazivalo pozitivne emocije. Prije toga nisam znao
za takve metode rješavanja nesuglasica jer moji biološki
roditelji nikada nisu vodili dijalog sa mnom. Bliskost su
potaknula i obiteljska druženja, no ponajprije ljubav koju su mi
pružili – ponosno ističe Mladen Ignac i nadodaje kako je upravo
zahvaljujući podršci Marine i Vladimira uspio postići svoje
životne ciljeve.
Želja za učenjem
Jedan od Mladenovih ciljeva bio je i odlazak na stručnu praksu u
inozemstvo tijekom srednjoškolskog obrazovanja.
Školovao se za njegovatelja u Srednjoj školi Čakovec gdje je
preko nastavnika i koordinatora za Erasmus Mladena
Tote doznao za Erasmus+. Riječ je o najvećem
programu Europske unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i
sport koji već 35 godina obogaćuje živote i širi vidike
milijunima građana svih generacija. Nastavnik je uočio Mladenov
interes za programom pa ga je pozvao na individualni razgovor i
ohrabrio da se prijavi.
– Nastavnik mi je rekao da sam sposoban, snalažljiv i da se
trebam othrvati strahovima. No, potaknula me i želja da vidim
kako je živjeti u inozemstvu sa samo nekoliko kolega iz škole,
što znači samostalno organizirati slobodno vrijeme, biti
odgovoran i točan na praksi te poslu. Budući da sam se uz srednju
školu doškolovao za konobara i sportskog animatora, otvorila mi
se prilika da odrađujem praksu u Sloveniji. Pohađao sam pripremne
radionice, a nastavnik Tota mi je pružio puno korisnih savjeta te
stalno brinuo da sve dobro prođe – prisjeća se te dodaje kako mu
se cijelo Erasmus iskustvo toliko svidjelo da se iduće 2019.
godine ponovno prijavio i na tri tjedna otputovao u susjednu
državu.
Kaže kako mu je međunarodno iskustvo tijekom drugog i trećeg
razreda srednje škole pomoglo da postane samostalniji,
organiziraniji i samopouzdaniji. Bilo mu je “vjetar u leđa” za
nadolazeće životne izazove, a ponajviše za pronalazak posla.
Hrabra odluka
Prošle godine se odlučio na još jedan korak koji mu je promijenio
život.
Otišao je “trbuhom za kruhom” u Njemačku. Bez ikakvog znanja
njemačkog i engleskog jezika usudio se na ovaj korak jer je, kako
sam kaže, komunikativan, lako pronalazi prijatelje i dobro se
snalazi u svakoj okolini. Upravo su mu te osobine pomogle da se
brzo zaposli kao njegovatelj u Chiemingu, malom mjestu u
Bavarskoj.
– Za preseljenje u Njemačku sam se odlučio jer mi je želja
uštedjeti novac da si mogu priuštiti vlastitu kuću ili stan. U
Njemačkoj radim u firmi u kojoj su me voditeljica, kao i sve
ostale kolege jako dobro prihvatili. Govorim njemački jezik, ali
se malo teže snalazim s gramatikom. Često se dogode trenutci u
kojima mi nedostaju obitelj, braća i prijatelji, no tih dana sam
sebe podsjetim na motiv odlaska iz Hrvatske i bude mi nešto lakše
– ispričao je Mladen te nadodao kako se za dvije, tri godine
planira vratiti u Lijepu našu, piše Jutarnji list.