- U čakovečkoj Bolnici zaposlila sam se 1981. godine. To mi je bilo prvo radno mjesto, a s njega ću otići i u mirovinu! - rekla je Darinka Novak
Darinka Novak (59) rodom je iz Križovca, međutim već 38 godina živi u Vratišincu. Iako kuharica po struci zadnjih desetak godina radi na poslovima skladištarke u Županijskoj bolnici Čakovec.
Nakon završene Osnovne škole u Murskom Središću, upisala je Srednju školu u Izoli u Sloveniji, smjer kuhar, da bi naknadno završila i 5. stupanj u Varaždinu.
– To su bila drugačija vremena. Svi smo bili jedna država. Srednja škola u Izoli bila je jedna od boljih i nije bilo takve u blizini, otkrila nam je Darinka te dodala – Sama izobrazba bila je drugačija nego danas, i što se tiče teorijskog dijela, ali i praktičnog gdje se tražilo puno više samostalnosti.
– U Međimurje sam se vratila malo poslije mature s namjerom da se odmorim mjesec-dva i natrag vratim u Sloveniju. Da mi je u ono vrijeme netko rekao da ću se vratiti u Međimurje i ostati tu raditi, rekla bih mu da je lud! – dodala je kroz smijeh.
Međutim, čakovečka Bolnica tražila je kuharicu, Darinka se javila na natječaj i dobila posao.
– Prvo sam se zaposlila na radnom mjestu kuharice, jedno vrijeme sam radila i u praoni, da bih se kasnije opet vratila raditi u kuhinju gdje sam ostala te radim i danas kao skladištarka.
– Kad sam se zaposlila kuhinja se nalazila u zgradi Feštetić, uvjeti su bili takvi kakvi jesu za ono vrijeme, ali sve je nekako funkcioniralo, prisjetila se Darinka.
Preseljenjem kuhinje u sadašnju zgradu ravnateljstva, krenula je obavljati poslove zamjene za skladište. Danas, na poslovima skladištarke, radni joj dan počinje u 6 ujutro i traje do 14 sati. – Tu se vrši zaprimanje i izdavanje robe za taj dan. Radim zahtjeve prema dobavljačima za narudžbu robe za 10-ak dana unaprijed prema pripremljenim jelovnicima. Svakodnevno naručujem i robu iz suhog skladišta, a pomažem dosta i u kuhinji. Pokušavam prenijeti znanje i iskustvo na mlađe naraštaje, trudim se koliko ide, rekla je naša sugovornica.
Na pitanja je li oduvijek željela postati kuharicom, otkrila nam je da je to bio splet drugih okolnosti, pomalo i na nagovor drugih, no odlično se snašla i danas joj nije žao.
ŠTO BOLNIČKO OSOBLJE NAJVIŠE VOLI JESTI I U ČEMU JE TAJNA BOLNIČKIH KLIPIĆA?
Kuhinja spada u Odsjek dijetetike i prehrane kojeg vodi Monika Vidović, dipl. ing. preh. tehn.. Zapošljava 29 djelatnika, od kojih 12 kuharica. Dnevno pripreme 300-njak obroka za pacijente te još 100-njak obroka za liječnike, medicinsko i tehničko osoblje. 2010. godine uveden je HACCP standard čiji su i danas nositelj. Radi se u dvije smjene, jedna od 6 do 13, a druga od 13 do 19, odnosno do 20 sati za pomoćno osoblje.
Iako u narodu prevladava mišljenje da djelatnici Bolnice imaju besplatni gablec, to nije tako. Besplatan je samo za dežurne liječnike s odjela. Saznali smo i što najviše vole jesti.
– Najviše vole tradicijsku kuhinju, pohano, roštilj, piletinu i
puretinu na sve načine, a tu su i riba te razna variva, otkrila
nam je Darinka te dodala da narudžbe za ručak zaprimaju do 8 sati
za taj dan prema napravljenom mjesečnom jelovniku.
OSVRT NA 40 GODINA RADA U BOLNICI
– Puno sam toga naučila u ovih 40 godina rada u Bolnici, najviše od bivše garniture djelatnika u kuhinji. Došla sam vrlo mlada, s 18 godina, odmah poslije srednje škole, međutim prilagodila sam se. Ako te zanima, sve možeš naučiti, naglasila je Darinka.
– Bilo je teško na startu, bili smo mladi, ali bila su druga vremena, drugačiji odgoj, a očito je i to utjecalo. I jednostavno se čovjek lakše privikne nego danas kad mladi sve dobivaju na pladnju i držimo ih pod staklenim zvonom. Radilo se puno nedjelja i praznika, ali nije bilo teško, prisjetila se naša sugovornica te dodala, da pošto su puno nedjelja i praznika proveli zajedno na poslu, zbližili su se kao tim i postali poput druge obitelji.
– Zadnjih godina događa se smjena generacija u kuhinji. Jesu to žene s iskustvom, ali drugačije vrste, uglavnom restoranskim, dok je bolnička kuhinja nešto sasvim drugo, više se bazira na dijetama kojih je puno i sve su zahtjevnije, tako da je poduka potrebna svakom novozaposlenom bez obzira na prethodno znanje, rekla je i naglasila da se trudi pomoći svakome prilikom prilagođavanja sa znanjem i iskustvom koje je stekla u 40-ak godina.
Kada se osvrne na 40 godina rada u kuhinji najljepši su joj bili počeci, iako se radilo u skučenim uvjetima. Najzahtjevnije pak je bilo prilikom preseljenja kuhinje u sadašnje prostore, ali i za vrijeme epidemije koronavirusom kada se u kuhinji radilo s manjim brojem djelatnika, a hranu je trebalo posebno upakiravati za COVID pacijente.
OBITELJ, SPORT, MIROVINA…
Sve to ne bi uspjela bez podrške obitelji. Suprug
Ivan, elektromehaničar po struci, često je
pomagao u kući oko brige o djeci, a u početku su se oslanjali i
na baka i deda servis. No, briga o kuhinji i kod kuće je njezin
resor. Sin Matija (37) završio je studij
upravljanja u kriznim situacijama te živi i radi u Njemačkoj. Kći
Ivana (34) pak je završila Fakultet organizacije
i informatike.
Kada nije na poslu, slobodno vrijeme voli provoditi u svom vrtu ili među cvijećem. Rado pogleda i dobar film, dokumentarne emisije, a najviše od svega sport: nogometne i rukometne utakmice, vaterpolo i atletiku. Na pitanje navija li više za Dinamo ili Hajduk, otkrila nam je da je više dalmatinski tip.
O odlasku u mirovinu još ne razmišlja, sve dok je zdravlje služi. Najveća nagrada na kraju radnog dana su joj zadovoljni pacijenti i bolničko osoblje, za što je zaslužan cijeli tim od voditeljice, preko kuharica do pomoćnog osoblja.