Skromno i samozatajno, a ipak prodorno i uspješno - to je ukratko put predvodnika generacije koja je promijenila međimursko vinarstvo
David Štampar na prvi je pogled tipični predstavnik nove generacije mladih vinara, onih koji su ušli u već uhodani obiteljski posao, ali su ga svojim angažmanom i zainteresiranošću podigli na novu razinu. Nekada vinarstvo nije djelovalo kao osobito atraktivan posao i u prijašnjim generacijama brojni su mladi nasljednici tražili nova zanimanja i druge životne izbore i odlazili od kuće za boljim životom, piše Jutarnji.hr.
Danas se to izmijenilo iz temelja, jer posjedovati vinograd nije više samo težak rad nego je i izvor stabilne egzistencije, koji usput omogućava vidjeti svijeta i steći velik broj poznanstava i prijateljstva. Osim toga doprinosi statusu u zajednici, a u konačnici onim kreativnima i otvorenima, gladnim učenja i novih spoznaja, omogućava da stvore djelo koje je odraz njihova svjetonazora, flaširano u bocu i dizajnirano u skladu s vlastitim estetskim standardima.
David Štampar ostvario je sve navedeno, ali za razliku od većine sličnih vršnjaka, i više od toga. Posjeduje duh vođe i čovjeka s vizijom, na neki svoj, suzdržan i skromniji, međimurski način, pri čemu više govore djela nego riječi i prije svega se koristi vlastitim primjerom.
Prepoznali su to i drugi kolege i predložili ga za predsjednika udruge Hortus Croatiae, koja okuplja vodeće vinarije Međimurja. Niz aktivnosti poduzeo je Hortus Croatiae otkad mu je David Štampar na čelu. Transformirali su projekt Pušipel, koji je na početku malo zapinjao, a sada je najuzorniji projekt reafirmacije jedne nekoć podcijenjene sorte u Hrvatskoj. Pušipel je trenutačno vino koje Međimurci najlakše prodaju izvan granica svoje regije. Osmišljena je posebna boca, dogovoreni su ujednačeni standardi stila i kvalitete kada nosi oznaku Classic. Na promociji se radi neumorno i redovno.
Nakon projekta Pušipel pokrenut je i projekt Mlado Međimurje. Projekt osmišljen upravo od nove generacije kojoj pripada i David Štampar. Rezultati su sjajni, u vrijeme kada su vina mlada, u mjesecu studenom, dok većina drugih vinara svoja vina planira čuvati još pet-šest mjeseci, oni svoje Mlado već prodaju i omogućuju si priljev svježeg novca kad im je najpotrebniji, neposredno nakon berbe, piše Jutarnji.hr.
Revitalizirali su i lokalnu izložbu vina Urbanovo i iz seoske je
veselice pretvorili u sadržajima bogat događaj na koji dolaze
ljubitelji vina iz svih dijelova Hrvatske i inozemstva.
Vinarija Štampar jedan je od nosećih stupova međimurskog vinarstva već desetljećima. Podrum koji je osnovan davne 1913. godine u kontinuitetu sve do danas proizvodi vina. Lokalno su poznati kao nezaobilazna veduta gornjeg Međimurja i zapravo je malo vinarija u Hrvatskoj danas koje se mogu pohvaliti takvim biografskim faktom – da ista obitelj proizvodi vina na istom mjestu više od stoljeća. Međutim, velika tradicija i stoljetno iskustvo sve do nedavno nisu bili dovoljni da se vinarija izmakne iz lokalnih okvira. Okosnicu egzistencije, kao, uostalom, i u većem dijelu drugih međimurskih vinarija, činila su takozvana rinfuzna vina, koja su se u restoranima točila kao otvorena kućna vina u vrčevima.
Glava obitelji Bojan Štampar, koji je vodio vinariju od 1986. godine, bio je prvi koji je obiteljski posao izdignuo iznad prosjeka i posvetio se isključivo proizvodnji grožđa i vina. Proizveo je i neka legendarna vina, poput ledene berbe šipona (kako se u Međimurju nekad pušipel zvao), i u vinskim je krugovima čvrsto etablirao ime obiteljske vinarije. Međutim, široj javnosti vinarija i dalje ostaje slabo poznata. Godine 2014. rukovođenje vinarijom preuzima najstariji sin David i daje si za misiju afirmirati je u cijeloj državi i šire, posvetiti se kvaliteti i proizvoditi moderna vina s jakim terroirskim pečatom. Dotadašnji uhodani recept većine međimurskih vinarija bio je onaj posuđen iz susjednih slovenskih graničnih vinogorja, lagana bijela vina s ostatkom šećera, dakle tanka i slatkasta vina koja tržište navodno voli. Lokalno možda da, ali s takvim vinima u restoranima diljem zemlje, gdje najmanje 98 posto potrošnje otpada na suha vina, nisu imali što tražiti. David je to brzo shvatio te se sasvim odmaknuo od međimurske tradicije slatkastih vina i posvetio se takozvanim terroirskim vinima, onima koja najkvalitetnije mogu izraziti lokalne specifičnosti i koja su sasvim originalna u usporedbi s vinima iz drugih regija.
Zbog takve Davidove odluke u vinariju su vrlo brzo pristigla internacionalna priznanja najviše razine. Zlatna medalja na Decanter World Wine Awardsu u Londonu stigla je za pjenušac Urban White Extra Brut kao prvo zlato za jedan hrvatski pjenušac na tom natjecanju u povijesti. Dobio li su je prije svih drugih vinara, primjerice onih iz popularnijih Plešivice ili Istre. Sljedeće je godine je s istog natjecanja pristiglo zlato za sauvignon, ponovno kao također prvo zlato za jedno hrvatsko vino od te sorte, i potvrdilo da je Međimurje, a očito i podrum Štampar, najbolji dio Hrvatske za njegov uzgoj.
Pušipel je vino od kojeg u sljedećoj fazi najviše očekuje. Zlatom ovjenčani pjenušac upravo je od te sorte i jasno je da je David imao dobru viziju kada je nju odabrao kao bazu za pjenušac, ali sada ga želi etablirati kao suho vino bez premca u razredu laganijih i elegantnih vina s karakterom. U toj varijanti radi se o suhom vinu osvježavajućeg karaktera i naglašenih kiselina koje predstavlja hrvatski odgovor na njemački riesling, recimo iz Pfalza. Umjesto forsiranja njemačkog rajnskog rizlinga, David se odlučio tržištu ponuditi lokalnu stilsku inačicu, a sasvim autentičnu.
Nakon sauvignona i pušipela, David u Međimurju vidi još puno potencijala za sorte pinot sivi i muškat žuti. Potonji je sladak i mirisan, kao što kupci te sorte i očekuju, a prvi je suh, izrazito aromatičan s karakterističnim sortnim svojstvima i naglašeno voćan. S chardonnayom kao sljedećim odabirom bilo je najviše posla jer se David priklonio burgundskoj tradiciji dozrijevanja u drvu i trebalo je nekoliko berbi da se stekne iskustvo u oak managmentu i dosegne savršeni balans, koji je pristigao s berbom iz 2017.
Posljednje što se priprema u podrumu Štampar novo je crno vino od bordoških sorti iz novog vinograda naziva Mađerka. Kušali so ga nedavno iz bačve i iz prve berbe novozasađenih loza te već pokazuje koncentraciju i kvalitetu velikih vina, pa se čini da će i na tom polju obitelj Štampar imati što pokazati. Spomenuta Mađerka ujedno je najvažniji vinograd u Međimurju, koji dijele popola s vinarijom Cmrečnjak, bliskim prijateljima i također znamenitom međimurskom vinskom obitelji. Po strminama Mađerke protežu se terasasti vinogradi izloženi cjelodnevnim zrakama Sunca i konstantnom strujanju zraka, a na samom je njezinu vrhu vidikovac s kojeg se vidi teritorij čak četiriju država, piše Jutarnji.hr.