U Principovcu su zapalili svijeću kraj spomenika prvom poginulom branitelju iz Međimurske županije, Predragu Jurčecu
Jedan od ciljeva djelovanja Udruge veterana inženjerijske bojne
iz Čakovca je i širenje istine o Domovinskom ratu i promicanje
vrijednosti slobodne, samostalne i neovisne Republike Hrvatske. U
svrhu ostvarenja ovog cilja, prošlu subotu i nedjelju, članovi
Udruge su sa svojim obiteljima posjetili Vukovar.
– Vukovar je barokni grad gdje se “susreću” Slavonija i
Srijem, najveća hrvatska riječna luka na Dunavu, upravno,
prosvjetno, gospodarsko, kulturno središte, ali i grad poznat po
Domovinskom ratu i strašnim razaranjima.
Po dolasku, prvo smo posjetili Spomen dom hrvatskih branitelja na
Trpinjskoj cesti. Zgrada spomen doma napravljena je u obliku
stisnute šake koja simbolizira snagu kojom se Vukovar branio od
agresije. Tu smo se poklonili poginulim pripadnicima 204.
vukovarske brigade i upalili svijeću ispred biste vukovarske
ratne legende, zapovjednika obrane Borovog naselja, general
bojnika Blage Zadre.
Nakon Spomen doma odlazimo do bolnice gdje je u podrumskom
prostoru vukovarske Opće bolnice otvoren muzejski prostor “Mjesto
sjećanja-vukovarska bolnica”. Muzejski postav prikazuje ratna
zbivanja unutar bolnice tijekom jeseni 1991. Godine. U tim
prostorijama vjerno je rekonstruiran život nekoliko stotina
ranjenika i bolničkog osoblja tijekom višemjesečne opsade grada.
U tom je razdoblju gradska bolnica postala ratnom bolnicom koju
je agresor sustavno bombardirao i uništavao. Na krevetima su
stilizirani likovi pacijenata kao nijemi svjedoci tragedije.
Prikazani su različiti prostori improvizirane bolnice: šok-soba,
soba za rodilje, trudnice, novorođenčad, ranjenike, prostori za
medicinsko osoblje, ljekarna, kuhinja i servisne prostorije –
mjesta gdje je započinjao i završavao život, na udaljenosti od
samo nekoliko metara. Vrlo emotivno je bilo slušati izvješća
novinara Siniše Glavaševića, ali i sjećanje preživjelog ranjenika
i njegov opis zbivanja nakon odvođenja iz bolnice.
Prema planu naše voditeljice Tamare, put nas je
vodio u Memorijalni centar Domovinskog rata koji je smješten je u
prostorima bivše vojarne 204. vukovarske brigade. Tu smo
razgledali nekoliko vanjskih i unutarnjih izložbenih postava.
Vidjeli smo brojna vozila i oružja korištenih u ratu, prikaz
tijeka Domovinskog rata u cijeloj Hrvatskoj s posebnim osvrtom na
bitku za Vukovar. Veoma zorno i uvjerljivo urađen je prikaz
srpskih koncentracijskih logora “Stajićevo” i “Begejci”.
Nakon Vukovara odlazimo put Šarengrada, na OPG “Krešić” gdje smo
na samoj obali Dunava ručali i malo se odmorili. Noćili smo
u đačkom domu najistočnijeg grada u Hrvatskoj, u Iloku. To je
grad koji se uzdiže iznad Dunava, a okružen je brežuljcima Fruške
Gore sa prekrasnim vinogradima i prekrasnom
srednjevjekovnom jezgrom.
Iločki podrumi, koje smo posjetili imaju ulogu glavnog pokretača
razvoja grada Iloka i vinogorja Srijema. U Principovcu smo
zapalili svijeću kraj spomenika prvom poginulom branitelju
Domovinskog rata iz Međimurske županije, Predragu
Jurčecu. Spomenik su na inicijativu branitelja iz Donje
Dubrave, izradili Grad Ilok s općinom Donja Dubrava, te
Međimurskom županijom. Predrag Jurčec je bio pripadnik 1.
gardijske brigade “Tigrovi”, koji je poginuo na Principovcu 9.
srpnja 1991. godine, prilikom djelovanja neprijateljskih aviona.
Ovo je ujedno bilo prvo djelovanje neprijateljske avijacije na
teritoriju Republike Hrvatske u Domovinskom ratu.
Slijedi odlazak do Memorijalnog groblja žrtava Domovinskog rata –
najveće masovne grobnice nakon II.Svjetskog rata. Prostor
grobnice obilježen je sa 938 bijelih mramornih križeva, od kojih
svaki simbolizira jednu žrtvu, ekshumiranu ovdje. Nakon posjeta
Memorijalnom groblju odlazak do Ovčare – poljoprivrednog dobra na
kojemu se 20.11.1991. dogodio najveći zločin domovinskog rata –
srpski agresor pogubio je ovdje 261 civila i ranjenika. U spomen
njihovog stradanja otvoren je Spomen dom Ovčara – u mračnom
prostoru na zidovima smještene su slike sa imenima svih 200
žrtava, a svakih 30 sekundi one se poput zvijezda naizmjenično
pale i gase…
Za sam kraj naše posjete otišli smo na ušće rijeke Vuke u
Dunav gdje se nalazi Križ podignut u znak sjećanja na branitelje
koji su poginuli u Domovinskom ratu. Naravno da nismo zaboravili
na jednu od najvećih znamenitosti, a koja je ujedno i simbol
otpora i stradanja grada Vukovara – vodotoranj.
U kasnim večernjim satima sretno smo stigli u svoj Čakovec puni
dojmova i pozitivnih emocija. Projekt je sufinanciran uz pomoć
Međimurske županije – rekao nam je Dragutin
Remenar.