Naša gošća ovotjedne 'Priče iz bolnice', Marina Balažić, zajedno s kolegicama s Odjela onkologije i hematologije, svojim vrijednim, požrtvovnim i odgovornim radom pacijentima boravak u bolnici čini lakšim...
Marina Balažić (44) iz Novog Sela Rok, bolničarka na Odjelu hematologije i onkologije, jedna je od onih koja je prisutna u najljepšim, najtužnijim i najstrašnijim trenucima života pacijenata.
U Županijskoj bolnici Čakovec zaposlila se krajem 2003. godine. Najprije je krenula raditi u praonici rublja. Već nakon par mjeseci, početkom 2004. godine premještena je na poslove čišćenja u djelatnosti interne medicine. Radeći u bolnici kao spremačica i promatrajući kolegice bolničarke iz prve ruke, taj ju je posao izuzetno privlačio. Odlučila se doškolovati, stoga je 2007. godine upisala Pučko otvoreno učilište Čakovec gdje je stekla nižu stručnu spremu za zanimanje bolničar. Nije bilo lagano, posebice jer je uz školovanje i dalje radila u Bolnici, no isplatilo se, i ni u jednom trenu nije pomislila na odustajanje, kako zbog sebe, tako i zbog supruga koji joj je bio velika potpora. Posao spremačice radila je do 2011. godine, kada joj se ukazala prilika i zaposlila se na mjesto bolničarke na Internoj medicini. U kolovozu 2015. godine došla je na Odjel onkologije i hematologije, na kojem radi i danas.
– Volim pomagati ljudima, ispunjava me to. Budući da radim na Odjelu hematologije i onkologije, radim s najtežim pacijentima. Srećom, svi djelatnici koji smo na ovom Odjelu surađujemo odlično, a to je bitno jer to osjete i pacijenti koji su zadovoljni, a njihovo ‘hvala’ nam je najveća nagrada. Pokušavamo što više razgovarati s njima, topla riječ im puno znači, a mi se trudimo davati je što više, priča nam Marina.
Ovaj Odjel je sam po sebi specifičan, no, sve nastoje profesionalno odraditi i pacijentu se posvetiti maksimalno te dijeliti s njima dobro i loše.
– Puno nam znači što smo mi djelatnici dobar tim, to i nama olakšava boravak ovdje. Samim time lakše se nosimo i s najtežim slučajevima i pacijentima. Pomažemo im u svim segmentima, kupanje, hranjenje, vožnja na pretrage, razgovor… Osobno, najbitnije mi je kad je pacijent zadovoljan, a to puno utječe i na naš rad – govori Marina.
Pitali smo ju što joj je najljepše na poslu, a Marina je spremno odgovorila da je to definitivno ozdravljenje pacijenata, iako je često liječenje tih pacijenata dugotrajno i zahtjevno. Ne možete ne suosjećati i dati sve od sebe da im olakšate njihov dugi i teški put liječenja…
– Najteže je raditi s umirućim pacijentima, posebno kada se radi o mlađim pacijentima… – govori nam.
‘Svi dajemo sve za pacijente’
Voditelj Odjela hematologije i onkologije je dr. med. Luka Kužat, a glavna sestra Odjela Kristina Taradi, bacc. med. techn.
– Cijeli naš kolektiv, s njima na čelu, djeluje savršeno. Sve se možemo dogovoriti i oko posla nema nikakvih problema. Svi dajemo sve za pacijente – kaže nam Marina i dodaje da je za vrijeme pandemije koronavirusa, iako nije bilo lako, stekla nova iskustva i prijateljstva. – Radila sam u tadašnjem izdvojenom covid odjelu u hotelu Park čim se on otvorio, krajem 2020. godine. Zatim sam se vratila u Bolnicu, također na covid odjel, a na svoj odjel sam se vratila krajem travnja 2021. godine – rekla je.
Kad je radila na covid odjelima, ističe da joj nije bilo svejedno.
– Iskreno moram priznati da me bilo strah, bilo je to vrijeme strepnje i iščekivanja, nismo znali što nas čeka. Bojala sam se ići raditi na covid odjel, morali smo nositi skafandere… Nije mi bilo svejedno. No, prilagodila sam se i to mi je bilo jedno od najljepših iskustava u karijeri. Upoznala sam puno novih ljudi, i iz drugih ustanova i drugih krajeva Hrvatske… Stvarno bogato iskustvo uz koje sam stekla i nova prijateljstva – rekla nam je Marina Balažić.
Rad s najtežim pacijentima iziskuje mnogo hrabrosti, često je teško ‘zatvoriti vrata’, pogotovo kada se radi o mlađoj osobi, osjećaji su takvi da ih bolničari nose kući i u drugi dan, no, Marina nam priča kako si je u glavi uspjela ‘posložiti’ stvari i odvojiti posao od privatnog života, jer ju kod kuće čeka dvoje predivne djece i muž pun podrške i razumijevanja.
Suprug Željko, sin Dorian te kćer Emili velika su joj podrška u svemu. Kćer je također svoje obrazovanje usmjerila na medicinu te je završila prvi razred srednje škole, smjer fizioterapeut.
– Bez podrške obitelji, posebno supruga, sumnjam da bih uspjela doći do ove pozicije i posla – kaže Marina koja se nakon posla najviše voli opustiti kroz kroz šetnje, vožnju biciklom, druženje s prijateljicama…
Marina s obitelji