NEUROKIRURG FADI ALMAHARIQ ‘Nema ljepšeg osjećaja nego kad pacijent prohoda nakon operacije!’

Fadi Almahariq je u neurokirurgiji pronašao životni izazov. Susreli smo ga u čakovečkoj bolnici s kojom odlično surađuje

Neurokirurgija je jedna od najkompleksnijih grana medicine. Zahtijeva visoku stručnost, smirenost, preciznost i brojne druge kvalitete liječnika, a o tome dovoljno govori činjenica da ih je u Hrvatskoj tek stotinjak. S jednim od najpoznatijih stručnjaka neurokirurgije u Hrvatskoj, popričali smo u Županijskoj bolnici Čakovec.

On je doc. dr. sc. Fadi Almahariq, dr. med., neurokirurg u KB Dubrava koji odlično surađuje s čakovečkom bolnicom. Za početak smo ga zamolili da nam se predstavi.

Neurokirurgija mu je oduvijek bila želja

– Rođen sam 1981. u Dubaiju, otac mi je Palestinac/Jordanac, a majka Hrvatica. Upoznali su se za vrijeme očevog studija u Hrvatskoj. U Dubaiju sam završio osnovnu i srednju školu, a majka me je zatim usmjeravala u Hrvatsku. Oduvijek mi je bila želja upisati medicinu, želja mi se ostvarila te sam upisao medicinu na Sveučilištu u Zagrebu. Studij sam završio 2007. godine, odstažirao sam godinu dana u KBC-u Zagreb, a nakon toga sam nepunih godinu dana radio u Domu zdravlja Zagrebačke županije, u ispostavi Velika Gorica kao liječnik opće prakse te sam povremneo pokrivao i hitnu službu – rekao nam je.

Nakon toga, 2009. godine je dobio specijalizaciju u Kliničkoj bolnici Dubrava i to za ono što je oduvijek želio – neurokirurgiju. Specijalizacija je trajala čak šest godina te je 2015. godine završio svoju specijalizaciju i počeo raditi kao specijalist neurokirurgije na Zavodu za neurokirurgiju KB Dubrava gdje radi i danas. Tijekom svoje specijalizacije i kao mladi neurokirurg međunarodno se dodatno educirao u Londonu, Beču, Berlinu, Amsterdamu i Grenobleu. Aktivno je predstavljao svoju bolnicu i Hrvatsku na nekoliko međunarodnih neurokirurških kongresa gdje je prezentirao njihove rezultate.

– U međuvremenu sam završio i svoj doktorski studij, na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, te sam 2020. stekao titulu doktora znanosti. Znanstveni sam suradnik na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, a prošle godine sam izabran u znanstveno nastavno zvanje docenta na Sveučilištu u Zagrebu gdje studentima predajem Anatomiju i Funkcijsku anatomiju – kaže.

Što je zapravo neurokirurgija?

– To je kirurška grana medicine koja se bavi mozgom, kralježničkom moždinom i perifernim živcima. Mi operiramo patologiju koja se pojavljuje u tom području. To je vrlo zahtjevna grana medicine jer svaka pojedina operacije mora biti jako precizna te je time zahtjevna i teška. Nazivamo to i mikrokirurgijom jer se koristimo mikrotehnikama, jedan krivi pomak od milimetra može ostaviti velike posljedice na pacijenta koji neće moći micati ruku ili nogu. Bit svega je da se odstrani patološko tkivo, a da se sačuvaju okolne zdrave strukture koje su bitne za funkcioniranje ljudskog tijela, kako fizičkog, tako i duhovnog/mentalnog bića – kaže Fadi Almahariq.

Neurokirurgija je posebna grana medicine jer se tu spaja medicinsko temeljno znanje, od anatomije, fiziologije i patologije s kliničko znanje neurologije, neuroradiologije i neuroanestezije, a vrlo su bitne i manualne vještine. Zbog multidisciplinarnosti, zahtjevnosti i preciznosti operacija, bio mu je to izazov kojem je odlučio posvetiti život.

– Ovaj posao me čini sretnim jer morate imati širok spektar znanja, manualne sposobnosti te u trenutku donijeti ključnu, odlučujuću odluku što napraviti – rekao nam je.

Što vam je najstresnije?

– Najstresnije je bilo na početku, pogotovo gledati mlade pacijente s tumorom na mozgu. U slučaju da je vrlo zloćudan tumor, znate da je pacijentu ostalo malo života unatoč tome što ste dali sve od sebe da mu pomognete. To je jako stresno, to se nosi i kući. Teško je priviknuti se na to, no mi moramo biti profesionalci što znači da to ne smije utjecati na naš svakodnevni rad i medicinske odluke.

Naravno, stresne su i pojedine operacije jer nikad ne znamo što nas čeka kada krenemo s operativnim zahvatom, unatoč detaljnim pripremama. S vremenom to postane rutina, no do toga treba doći, a ključ svega je ljubav prema poslu – iskreno će. 

‘Najsretniji trenutak mi je bio kad je pacijentica prohodala nakon operacije’

A što najljepše? 

– Svaki liječnik je najsretniji kad svojim radom i trudom ima pozitivan učinak na svog pacijenta te kad se on potpuno oporavi. 

Možete li nam navesti neke primjere najkompleksnijih operacija koje ste radili?

Jednom prilikom, na samom početku karijere, hitno sam operirao djevojku od 18 godina koja je imala krvarenje u području vratne kralježnice te je postala tetraplegična, što znači da nije mogla micati ni ruke ni noge. To je bio veliki šok s obzirom da je mlada i da je dan ranije sasvim normalno živjela, sama pomisao na to da bi pacijentica mogla ostati tetraplegična za cijeli život je bio veliki stres svima.

Nakon pet sati stresne operacije i nakon razgovora s njezinom uplakanom majkom nakon učinjene operacije pitao sam se hoću li svaki dan imati ovakve stresne situacije i hoću li to moći izdržati i kvalitetno raditi, stresan je to posao. Nakon nekoliko dana od operacije pacijentica se potpuno oporavila, počela micati ruke i noge i samostalno hodati, to je bio najsretniji trenutak koji sam u karijeri doživio. A srećom, takvih sličnih slučajeva je bilo mnogo, no nažalost ima i onih tužnih priča, ali to je sudbina. Ove vesele priče nas drže i s vremenom sam uspio većim dijelom pobijediti stres jer treba težiti da iza tog stresa bude nešto pozitivno i veselo svima.

Imali smo još jednu posebnu i uspješnu operaciju, mladi pacijent koji je doživio srčani udar i ušao u vigilnu komu, tj. stanje bez svijesti. Vi njemu pričate, ali on ništa ne odgovara i ne doživljava okolinu oko sebe. Stavili smo mu elektrodu u mozak i tako stimulirali centre za svijest, a kad se on probudio to je bilo veliko iznenađenje i veselje, kako njegove obitelji, tako i našeg tima.

Kako se pripremate za operacije?

Svaka operacija zahtijeva dobru pripremu. To uključuje dobar pregled pacijenta, razgovor s pacijentom i s njegovom obitelj gdje mu se objašnjava o kakvoj se operaciji radi, koji su mogući rizici i koji je cilj operacije, pregled magnetske rezonance i drugu dijagnostiku koju je napravio prije operacije. Konzultacija s ostalim liječnicima uključenima u proces, dobra priprema i koordinacija s našim instrumentarkama u operacijskoj sali kao i medicinskim sestrama na odjelu, ukoliko je potrebno organizirati intraoperacijsko neurofiziološko testiranje tzv. brain mapping gdje se točno vidi i testira gdje je koji centar u mozgu. 

Pripremiti pomagala i opremu poput mikroskopa i neuronavigaciju kako bi operacija bila precizna i uspješna. Moramo biti i fizički vrlo spremni jer su to često operacije od 6-7 sati.

‘Suradnja s čakovečkom bolnicom je fantastična!’

Kakva je Vaša suradnja s čakovečkom bolnicom?

Od 2009. godine Zavod za neurokirurgiju KB Dubrava i Županijska bolnica Čakovec imaju suradnju jer u Čakovcu nema neurokirurgije. Mi pokrivamo hitne slučajeve, a našom suradnjom ubrzali smo proces dolaska pacijenta do operacijske sale, što je vrlo bitno za uspjeh operacije. Imamo jednu fantastičnu suradnju preko telemedicine, kad se dogodi trauma glave kod pacijenta, hitni CT mozga se napravi u Čakovcu i nama se snimke pošalju telemedicinom te ukoliko se indicira hitna operacija, neurokirurg odmah dolazi u čakovečku bolnicu gdje odradi tu hitnu operaciju. Tu uštedimo vrijeme, jer je neurokirurg unutar sat ili dva već u Čakovcu, a pacijent se za to vrijeme priprema za hitnu operaciju. 

Educirali smo instrumentarke, tehničare i liječnike Županijske bolnice Čakovec kako bi se hitne neurokiruške operacije mogle napraviti u Čakovcu po istom standardu kao što je u Zagrebu. Nakon operacije, pacijent se premješta u jedinicu intenzivnog liječenja čakovečke bolnice, a to olakšava i obitelji pacijenta koja ga ovdje može lakše posjetiti. Idući dan se snimi kontrolni CT koji se ponovo šalje nama u Zagreb i tako imamo konstantnu komunikaciju između neurokirurga u KB Dubrava i Županijske bolnice Čakovec. Također, ukoliko se i ne radi o hitnim slučajevima, na isti način dogovaramo i termine za pacijente iz Međimurja u KB Dubrava. 

Suradnja je više nego kolegijalna, stekli smo ovdje i brojna prijateljstva. Pravi smo tim koji radi jako profesionalno i osobno sam vrlo zadovoljan ovom suradnjom. U Županijskoj bolnici Čakovec to su prepoznali i ovdje nam je osigurano sve što nam je potrebno. Ovim putem zahvaljujem svim kolegama i medicinskim osoblju ŽB Čakovec na izvrsnoj suradnji te posebno zahvaljujem prijašnjim ravnateljima i sadašnjem ravnatelju ŽB Čakovec dr. Igoru Šegoviću i njegovom timu jer su prepoznali važnost ove suradnje i za vrijeme pandemije COVID 19 gdje su osigurali sve uvjete za nastavak naše suradnje unatoč pandemiji. Ova suradnja omogućava svim pacijentima ŽB Čakovec dostupnu neurokirurgiju 24 sata na dan što je od iznimne važnosti za sve građane Međimurja.

Osim radnog vremena u bolnici, preostaje li vam nešto slobodnog vremena za hobije?

Pokušavam naći slobodno vrijeme za sebe i obitelj. Volim nogomet, trenirao sam ga, pratim englesku i španjolsku ligu, a nogomet mi je jako bitan. Najviše pratim Liverpool i Real Madrid. Obožavam i prirodu, a Hrvatska ima prekrasne rijeke, šume, more… To je nešto što mene jako opušta i nakon stresnog posla tu punim baterije.

Tko Vam je najveća podrška u životu?

To je naravno obitelj, oni najviše trpe zbog mog posla u kojem praktički nema radnog vremena i teško je nešto planirati. Dijele tu sudbinu sa mnom, ali su mi velika podrška u svemu. Supruga Dajana je također liječnica, a imamo i kćer Laru te sina Iyana -rekao nam je Fadi Almahariq.

Za kraj, rado nam je pozirao u društvu Vida Jakovljevića, šefa Oftalmologije i šefa Stručnog vijeća Županijske bolnice Čakovec i Igora Šegovića, ravnatelja čakovečke bolnice koji je također istaknuo da je prezadovoljan ovom suradnjom.

U društvu Vida Jakovljevića i Igora Šegovića