- Najzahtjevnije je nastupati u rodnom kraju. U Čakovcu sam ostvario svoj najbolji nastup. Najgori također! - kaže Vlatko
Za sebe kaže da je tipični Međimurec s brojem noge 50, 203 centimetra visine i 120 kilograma težine. Zbog svoje visine vidi sve izraste na kosi te početke ćelavosti, ali slabo sudjeluje u razgovorima jer ih, tamo gore, ne čuje. Čakovčanin sa zagrebačkom adresom Vlatko Štampar (35) poznati je komičar. Prvi nastup odradio je iz čiste znatiželje 2007., a mješavina dobre atmosfere i lokal patriotizma rezultirala je “solidnom” izvedbom i hrabrošću da nastavi putevima stand up komičara.
Vlatkove izvedbe poznate su po iskrenosti, pa je iskreno i u svom stilu započeo razgovor o privatnom životu.
– Privatno je Vlatko “jako privatan”. Mislim da sam kao i svaka prosječna osoba, volim svoju privatnost, a ljudi kažu da sam povučen. Najviše bih volio da punim dvorane po Hrvatskoj, ali da me nakon nastupa nitko ne prepozna na ulici jer ljudi očekuju da stalno budem smiješan. U slobodno vrijeme slikam, čitam i jedem slatko. OK, da budem posve iskren – najviše jedem slatko, ponekad slikam, a znam i čitati.
Nastupi
S nastupima je započeo za vrijeme studija arhitekture, bez plana
da se posao komičara razvije u karijeru, a danas je jedan od
komičara kojeg viđamo i na TV ekranima.
Batine i trajekt
U svom poslu publici Štampar pruža smijeh, a koliko je izazovno raditi s ljudima svjedoče i brojne anegdote.
– Jednom smo umalo dobili batine nakon nastupa u selu pokraj Ludbrega. Da, bili su pijani. Jednom smo dobili posebnu trajektnu liniju za Rab jer smo zakasnili na redovnu, da uspijemo stići na nastup. Nakon jednog nastupa dobio sam nekoliko kilograma čokolade, otkriva dogodovštine Štampar, te dodaje da je nastupati pred domaćom, međimurskom publikom ipak najzahtjevnije:
– Nastupi u Međimurju su posebni. Kad si doma nastup nije samo
nastup… s publikom se više povežem nego na bilo kojem drugom
mjestu. Volim međimursku publiku, ali mi je i najteže nastupati
pred njom jer imaju ‘onaj stav’ – ‘ajde da vidim, ti boš mene
neka nasmejaval!?, priznaje nam Vlatko.
– Najbolji nastup ostvario sam u Čakovcu. I najgori također.
Crni humor
Štampar uz samostalne izvedbe nastupa i s kolegama, a u nastupima često provlači i crni humor.
– Humor ne bi trebao imati granica. Budući da živimo u vremenima gdje su ljudi osjetljivi – treba biti pažljiv. Ili ne? Ne znam, nisam se nikad pretjerano samocenzurirao. Profesionalnost je druga stvar. Procijeniti publiku i situaciju mi je iznimno bitno na privatnim nastupima kad ljudi nemaju pojma tko sam i što se događa. Također neću gurati neku crnu šalu ako je nastup u podnevnim satima i pred djecom. Nema potrebe.
Druge stvar su nastupi na koje ljudi dolaze planski, onda sam sto posto svoj i onda imam odgovornost da budem iskren. Dogodilo mi se nekoliko puta da mi je netko poslije nastupa rekao da je imao problem s nekom šalom, ali to se uživo događa rijetko, danas se više komentira na društvenim mrežama, kaže Vlatko Štampar.
Adrenalin
Posao komičara traži i stalno smišljanje novih šala te koncipiranje nastupa.
– Stalno razmišljam o forama, ali ne mislim da je to konstantni napor, više sam na oprezu da mi ne promakne neka smiješna situacija iz svakodnevice. S vremenom dolazi i iskustvo pa mogu iz svakodnevnog života vaditi sitnice koji mi služe kao slagalice za nastup, kaže Vlatko.
Zabavlja li Vlatko i sam sebe na pozornici, pitamo ga…
– Meni je bolje nego publici. Ako publika misli da je bilo super – meni je bilo još bolje. Svatko od nas je barem jednom ispričao vic i nasmijao prijatelje i to je predivan osjećaj. Iščekivanje, adrenalin i na kraju endorfini. Zaslužan sam da se netko osjeća dobro ili barem malo bolje nego što se osjećao prije mog nastupa. Što time dobivam? Sve! Osjećaj zahvalnosti, sreće, poniznosti, ljubavi, prihvaćanja, dozu adrenalina i slobode govora, zaključuje komičar V. Štampar.
