Ništa je ne opušta, ne rješava napetosti i stresa kao kad niže kilometre
Nada Siladi (43) iz Čakovca pronašla je za sebe najbolji recept za sreću. Ništa je ne opušta, ne rješava napetosti i stresa kao kad niže kilometre.
– Dok idem s posla već razmišljam kako ću se ubaciti u patike i idem napraviti barem jedan krug, izbaciti sve iz sebe, i biti druga osoba kad dođem doma. Makar trčala samo pola sata, samo da se razbistri glava i da se maknem od svakodnevnog stresa priznaje Nada. Ljubav prema trčanju otkrila je još u osnovnoj školi. Okušala se i u rukometu, no samo tri treninga bila su dovoljna da shvati da to nije sport za nju.
– Trčanje u to vrijeme nije bilo tako razvikano kao danas. Tu i tamo koji kros na kojem smo trčali za školu i na koje sam se uvijek rado odazvala, ali ništa ozbiljnije, prisjeća se Nada. Tijekom i nakon srednje škole ipak je zanemarila svoj hobi, no vratila mu se kad je za to došlo vrijeme, intenzivnije prije otprilike šest godina.
– Sinovi Bruno i Matija su odrasli i prije nekoliko godina počela sam redovitije trčati. Bile su to vrlo kratke dionice od hotela do autoškole tu u Čakovcu. Nisam imala ni sportski sat tako da nisam znala koliko pretrčim pa sam poslala supruga Vanju da motorom izmjeri koliko je to kilometara otkriva Nada. Ta tri, četiri kilometara bila su joj dovoljna.
– Bila sam sretna što sam zbog svakog pređenog kilometra priznaje Nada koja se danas može pohvaliti s četiri istrčana maratona (42 km) i puno više polumaratona (21 km).
Presudila je dobra ekipa
Kad je prije pet godina odlučila nastupiti na prvoj utrci i to u svom Čakovcu, dobra atmosfera presudila je da iz amaterke postane nešto više.
– Prijavila sam se na utrku duljine 5 kilometara i tamo srela kolegicu Nives Pomor. Uhvatile smo korak, zajedno završile tu peticu i to je bio moj pravi početak. Nekoliko mjeseci kasnije istrčala sam prvi polumaraton u Varaždinu i nedugo nakon toga u Splitu, tada već kao članica Atletskog kluba “Međimurje” otkriva. U to je vrijeme trčala tri puta tjedno, sada trenira nešto češće.
– Uživam dok trčim i dok vidim kako ljudi imaju lijepo uređene balkone, pokošenu travu, uživam u zelenilu. Iako mi je teško, sve to uspijem vidjeti. Lijepo mi je susresti nekog, no najviše uživam u prizorima uređenih balkona. Krenem iz Čakovca, idem za Mihaljevec ili idem do Mohokosa pa Mihaljevec, Frkanovec, to mi je taman 20 kilometara, najljepše za nedjelju ujutro otkriva Nada svoju trkačku rutinu tijekom koje joj se osim Nives često priključi i Višnja Čonkaš. Trčanjem je uspjela zaraziti i supruga Vanju.
– Vanja trči Zimsku ligu u Prelogu i ligu u Murksom Središću. Ide na one kratke trke tako da je i on sudionik, pa imamo i zajedničke izlete – kaže Nada i dodaje joj je najveća trkačka želja, trčati što duže.
* Preuzeto iz Lista Međimurje, broj 3508
