Uz njega je kad god može i suprug, odvjetnik Marc Volino. Upoznali su se prije sedam, a vjenčali u Heidelbergu prije tri godine
– Dobar dan, ja sam Miljenko Turk, a ovo je moj suprug Marc Volino – kratko je i jednostavno bilo upoznavanje 9. srpnja, u Zmajevom vrtu obitelji Valkaj u Železnoj Gori.
Te večeri na padinama ovog čarobnog vrta dogodio se još jedan spektakl. U sklopu Umjetničke kolonije Štrigova 2022., uz pratnju Orkestra mladih glazbenika i pod ravnanjem dirigenta Matije Fortune, zapjevali su sopranistica Ivana Lazar, mezzosopranistica Blanka Tkalčić, tenor Filip Filipović i – bariton Miljenko Turk.
– Konačno pjevam doma, prošlo je 15 godina od mog posljednjeg nastupa u Međimurju. Tada sam u Scheierici pjevao Pjesme moje majke. Još mnogo prije sam kao student imao svoj koncert u Domu sindikata – kazao nam je tom prilikom Miljenko Turk.
Riječ je o rođenom Čakovčaninu koji je 22. svibnja postao komornim pjevačem Grada Kölna. Time je postao jedinim hrvatskim muškim pjevačem s ovom prestižnom titulom!
Operni Oscar
– Velika mi je čast, prije mene komorni pjevači šezdesetih su bili još jedino Vladimir Ruždjak i Tomislav Neralić. Već 22 godine sam bariton u Opernoj kući u Kölnu koji je moj dom, i poslovno i privatno. Dobiti naziv komornog pjevača je kao kad glumac dobije Oscara. To znači da ste postigli ono najviše, miljenik ste publike, voli vas intendant… Ovim priznanjem Grad Köln je ustvrdio da sam obogatio njegov kulturni, operni svijet – ispričao nam je gospodin Turk dok se padina u Zmajevom vrtu punila gledateljima, a njegovi kolege već su se upjevavali.
Vratili smo se nakratko u djetinjstvo, u soliter u današnjoj Vukovarskoj ulici u Čakovcu.
– Rođen sam 1976. godine, a poslije smo odselili na Jug. Čakovec mi je u divnom sjećanju. Sa suprugom svake godine, krajem kolovoza, idem na more. Najviše volimo Lošinj, Cres i Istru. A vrlo često, sigurno pet puta na godinu, dolazimo u Čakovec. Ovdje su mi mama Hilda Turk i brat Danko Turk. Mama i pokojni tata Vladimir Turk bili su mi najveća podrška u razvoju. Zahvalan sam i za sve što sam dobio u Trećoj osnovnoj školi, zatim u glazbenoj školi u ŠUP-u, te poslije Gradu, Županiji i svim gospodarstvenicima iz Međimurja koji su me sponzorirali kad sam studirao u Austriji – priča nam.
U Glazbenu školu u Varaždinu pošao je za pijanistu. No, kad mu se glas nakon mutacije razvio prepoznao ga je profesor zbora. U dobi od 16 godina usmjerio ga je u solo pjevanje. Nakon studija u Grazu, 2000. godine, završio je u Kölnu. Köln mu je pružio sve – životnu ljubav i najveće pjevačko priznanje!
Početak je težak…
– Netko misli da je to lagan posao, ali doista sam u ove 22 godine puštao krv i znoj. To se živi, svaki dan, glas morate vježbati kao sportaš mišiće. Tu je i stalno učenje novih uloga. Ne nastupam samo u Kölnu, već po čitavom svijetu – priča nam.
Uz njega je kad god može i suprug, odvjetnik
Marc Volino. Upoznali su se
prije sedam, a vjenčali u Heidelbergu prije tri
godine.
– Marc je polutalijan, tata mu dolazi iz Napulja. No, već je tako dugo u Njemačkoj da je domaći. Punac i punica su me super prihvatili, kao svojega, baš kao i moja obitelj Marca – priča nam Miljenko Turk.
Pitali smo ga imaju li kao istospolni supružnici ikakvih problema i neugodnosti u Njemačkoj ili Hrvatskoj.
– Nema nikakvih problema. Ako su ljudi vidjeli svijet i imaju dobar karakter, neće imati nikakvih problema s time. A oni koji imaju probleme, ti ih imaju sami sa sobom. Marc i ja nikad ništa nismo krili, sve je išlo normalnim tijekom. Teže mi je bilo na početku, u srednjoj školi. Svakom muškarcu ili ženi koja je to prošla bilo je teško u fazi upoznavanja samog sebe i definiranja da si homoseksualac. Neki nikad ne prođu kroz to pa pate cijeli život. A na kraju krajeva, svatko samo traži ljubav! – ispričao nam je Miljenko Turk, naš Čakovčanin svjetskoga glasa.
* Preuzeto iz Lista Međimurje, broj 3508