Doba došašća ili danas popularnijeg naziva advent, razdoblje je u crkvenoj liturgijskoj godini koje obilježava vrijeme pripreme za blagdan Božića
U zapadnom kršćanstvu počinje četiri nedjelje prije Božića, a
mnogi običaji i tradicije koje su nekad održavali naši stariji,
danas su čak i zaboravljeni.
Upravo na taj dio, koji je nekako zapeo tek u sjećanjima naših
mama i baka, podsjetili su nas članovi udruge umirovljenika i
pjevačkog zbora umirovljenika iz Svete Marije Magdalena Kvakan,
Slavica Poljak, Terezija
Komorski, Josip Orehovec i
Anđela Barić.
S Barbarom je započelo božićno vrijeme
– Advent nekad i danas ima malo drugačije norme. Kada smo mi bili
mlađi, nije bilo paljenja prve adventske svijeće u krugu crkve
već se ona upalila samo doma, a pravo vrijeme pripreme za Božić
počelo je na svetu Barbaru, 4. prosinca. S blagdanom svete
Barbare povezani je običaj sijanja žita u posudice koja rastom
postaje božićni ukras i simbol blagostanja, a od tog su dana
započele i mise zornice koje su bile obavezni dio svakog našeg
dana, kažu naši sugovornici.
Sjećaju se i da je tada u Svetoj Mariji bila masovna ispovijed na
koju su dolazili mještani svih okolnih mjesta pa i drugih
županija, a licitari su prodavali medenjake. Ova se ipak
tradicija u Svetoj Mariji oduprla zubu vremena.
– Licitari su do nedavno na svaku Barbaru dolazili u vrijeme
ispovijedi, no promjenom rasporeda ispovijedi, bojimo se da će i
to nestati, kažu.
Mikloševo i pune vreće jabuka, repe i šiba
Na Nikolinje ili Mikloševo, kako se kaže u njihovom kraju, dečki
su se oblačili u svetog Nikolu i Krampusa te hodali od kuće do
kuće i plašili lancima, ali i darivali djecu.
– I danas se uplašim kad čujem zveket lanaca, rekla je Slavica, a
prisjećaju se i čišćenja čizmica.
– Nije bilo asfalta, čizme su bile blatne i dobro smo se morali
potruditi očistiti ih kako bismo dobili naranču, jabuku, a bila
je i pokoja šiba, kaže Josip.
– Darivalo se dječicu koja su bila dobra i koja su znala moliti,
a dobili su poklončić i oni koji su se skrivali ispod kreveta, uz
smijeh se prisjećaju naši sugovornici djetinjstva.
Blagdan Djevice Marije se slavio 8. prosinca i tada se ništa nije
smjelo raditi.
– Misa zornica je bila u prvom planu, a Devica Marija je bio tada
zapovijedani blagdan te se čekala sveta Lucija. Ako niste
posadili žito na Brbaru, stigli ste još 13. prosinca na svetu
Luciju koja je označava 12 dana do Božića, opisuju.
Badnji dan
Iza svete Lucije započelo je čišćenje kuće, dvorišta, ali i
priprema namirnica za božićni ručak.
– Kruh se pekao dan prije Badnjaka u krušnoj peči, a na badnjak
se peklo i bijelo, odnosno dizani kolači, vrtanji i pogače.
Badnji je dan bio i dan kada se pripremala plača ili nagrada
kanasima i čardarima. Nosio im se dio kolača koji su se
pripremali za obiteljski ručak, a koji su mogli su im dali i koji
dinar, kaže Josip.
Na Badnjak se odlazilo u šumu po granu borovice koja se nekada
ukrašavala u kući. Klasično božićno drvce kakvo danas poznajemo u
našim je tradicijama tek nekoliko desetaka godina, a Anđela pamti
ukrašenu granu u kutu sobe ili iznad stola.
– Muški je bio posao iz šume donijeti lijepu granu koju smo
kasnije mi žene s djecom ukrašavale. Nije bilo kuglica kao danas
već smo bojali i vješali orahe, jabuke, ruže i zvijezde od krep
papira i hostije. Ono što smo imali doma, kaže Anđela.
A cijeli je dan bio posvećen obiteljskom zajedništvu. Svi su
imali svoja zaduženja, ali su bili okupljeni oko ognjišta.
– Na Badnjak se postilo kao i danas. Jeli smo grah, običan ili
pretepeni, krpice sa zeljem, orasima ili makom i slično, opisuje
nam Magdalena te kaže kako se sve moralo pripremiti prije samog
Božića jer se na sam Božić nije smjelo ništa raditi.
– Muži su imalo posla oko dvorišta i štala. Sve je trebalo biti
pripremljeno za idući dan, a najvažnije je bilo pripremiti slamu
koja se unosila u kuću, kaže Josip.
Svežanj slame je gospodar kuće unosio u kuću dok je cijela
obitelj bila okupljena oko stola.
– Ulaskom u kuću, bajali smo Na to mlado ljeto i molili. Slama se
stavila ispod stola na kojem se blagovalo, a žene su na stol
stavljale sjemenje, novce, prekrile bijelim stolnjakom te na
njega stavile križ napravljen od slame, svijeću, zdjelu s jelom i
kolače, opisuje nam Terezija.
Djeca bi tu veče spavala na slami, a izreka kaže da će oni koji
spavaju na slami u idućoj godini naći nož koji je bio neophodan u
svakodnevnom životu, a nije ih bilo u izobilju koliko
danas.
U ognjištu kuće se palio badnjak, deblje drvo koje je moralo
gorjeti sve do Božića
Nakon večere su djeca išla pjevati božićne pjesme od kuće do
kuće, a domaćini bi ih počastili kolačem, kojom voćkom ili kao
što smo već čuli, u rijetkim prilikama i kojim dinarom.
Sveta misa se služila kao i danas točno u ponoć te se slavilo
rođenje malog Isusa, a nakon svete mise i čestitanja, ukućani bi
se zaputili svojim domovima gdje su blagovali tradicionalna jela,
domaće kobasice i čurke, hladnetinu.
Na Božić dekle nesmu v selo
Božićni dan započeo je ranojutarnjim buđenjem te pripremom
božićnog ručka. Nije se smjelo ništa raditi.
– Nisu se slagali kreveti, nisu se prale posude, nije se čistilo,
a nekada nije bilo ni poklona. Jedine poklone smo dobili za
svetoga Nikolu, a ako je bio radni dan djeca su išla u školu.
Jedino pravilo koje se poštivalo je da djevojke i žene nisu na
Božić smjele ići u posjete jer bi im u protivnom odrezali
pletenice, kažu nam Svetomarščice, a dozvoljeno je bilo jedino
ići na misu.
Poseban je bio i božićni ručak za koji se pripremalo sve najbolje
što se imalo u kući.
– Pekla se kokoš, u imućnijim obiteljima i raca ili guska, a uz
to bi se obavezno pripremali domaći mlinci. Svaka je obitelj
prije Božića imao u dvorištu i kolinje kako bi za božićni stol
bilo svega. Štruce, dizani kolači, pogače i vrtanji su bili
obavezni kolači, navode žene.
Nakon Božića je stiglo Štefanje koje je bilo užurbano od ranog
jutra. Pospremala bi se kuća, zelena grana bi nosila na blagoslov
u crkvu te bi se ostavljala u štalama, a dečki su imali posebnu
tradiciju.
– Rano buđenje često bi značilo i bolji ulov pri bajanju. Išlo se
od kuće do kuće, odnosno obiteljima koje su se probudile i
čestitao bi im se Božić i Nova godina recitacijom – Na to mlado
leto, zdravi veseli, tusti debeli kak jeni jeleni. Daj Vam Bog
konjiče, voliče, račiče, puriče i tak dalje, opisuje nam Josip
koji još uvijek živo pamti ovaj običaj kojeg danas na žalost
viđamo sve manje.
A tada, kako se bližio kraj godine, počele su i zimske svadbe.
Godinu su tako naši sugovornici završili veselo, uz veselice,
druženja i puno međusobnog uvažavanja.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, br. 3582