Trčao sam, naravno, u kockastom dresu i svako malo čuo povike; Croatia, Hrvatska, ajmo brate samo jako i neizostavno - Luka Modrić
Ovo mi je osmi istrčani maraton u životu, ali mislim da se ne
može mjeriti ni s jednim drugim.
Naš dugogodišnji trkač Tomislav Megla konačno je
dobio na lutriji. Možda ne milijune, no ovaj je zgoditak za njega
možda i značajniji. Nakon 10 godina osmjehnula mu se
Fortuna i dobio je pozivnicu za jedan od najvećih maratona na
svijetu, onaj u New Yorku. Priča je gotovo filmska jer je na
lutriji, koja je jedan od nekoliko načina da se dobije pozivnica
za utrku, dobio drugi trkač iz Hrvatske. On je međutim morao
odustati, a Tomislavu se pružila prilika života.
Kakva su bila očekivanja, a onda i iskustva ove trke o
kojoj maštaju brojni trkači?
Ovo je najveći maraton na svijetu ove godine ako gledamo broj
trkača koji su završili utrku i ujedno treće najbrojnije izdanje
ove utrke u povijesti. Ovo je utrka koju ću pamtiti cijeli
život. Organizacija je besprijekorna. Interesantna je činjenica,
a ne znam postoji li to igdje drugdje, radi ogromnog broja trkača
start je podijeljen u tri osnovne boje gdje svaka boja označava
start s drugog mjesta. Nakon nakon prolaska 8. milje utrke što je
12,8 km se sve spaja u jednu trasu. Prije samog starta svira a
što drugo nego pjesma Franka Sinatre “New York, New York”. Trči
se kroz sve četvrti, od Staten Islanda, Brooklyna, Queensa,
Bronxa, Manhattana, dok je cilj u Central Parku.
Kakva je bila forma i rezultat?
Malo me “pojela” početna nervoza, pa sam krenuo dosta jakim
tempom, nakon čega sam stao i sam sebe pitao “pa kaj delam
gluposti? Sam došel naganjati rezultat ili uživati?” Onda
sam dosta usporio, izvadio mobitel, slikao, snimao, družio se
trkačima, navijačima uz stazu, pjevao, plesao, popio i pivo.
Guštao sam u svakom pretrčanom metru. Atmosfera je neopisiva.
Trčiš ulicama New Yorka, dva milijuna ljudi uz stazu, staro,
mlado, svih rasa i nacionalnosti, svi navijaju, vesele se, bodre,
nude okrijepe, kolače, voće, bombone, sviraju, plešu…ludnica.
Trčao sam, naravno, u kockastom dresu i svako malo čuješ da se
netko dere Croatia, Hrvatska, ajmo brate samo jako i naravno
neizostavno – Luka Modrić. Ovo mi je osmi
istrčani maraton u životu, ali mislim da se ne može mjeriti ni s
jednim drugim. Istrčao sam ga za 3:47:53 i u ukupnom poretku od
51 402 trkača bio sam 10 150. što je sasvim u redu s obzirom na
trenutnu formu. Ove godine New York maraton završilo je 28
Hrvata, a od njih 28 ja sam bio peti. Ovo je za mene ostvarenje
sna, sportskog, životnog, trkačkog, maratonskog.
U New Yorku ima dosta Međimuraca. Je li bilo prilike za
druženje?
Bio sam smješten kod prijatelja Siniše
Babića koji me ugostio ko’ kralja, dok mi je
Tomislav Pavić omogućio da sudjelujem na ovakvom
događaju. Zahvaljujem na vrhunskom gostoprimstvu i što su me svih
11 dana magadili. Prošao sam sve i svašta, vidio i doživio puno
toga od javne knjižnice, Empire State, Trump Tower, Plaza hotel i
Central Park, Rockfeller centar, Kip slobode, Brooklyn bridge,
9/11 Memorial, Times square, Wall street, Flatrion Building…
Bili smo i na NBA utakmici domaćih Brooklyn Netsa protiv LA
Clippersa, skočili na jednodnevni izlet u susjednu Philadelphiu
samo radi filmski poznatih Rockyjevih stepenica i nadaleko
poznatog philly cheese steak-a. Još jednom od srca hvala mojim NY
prijateljima na domaćinstvu i druženju, Sino, Janja,
Monika, Arno, Tomba, a jednoj novoj pridošlici u veliki
grad Ani Dobši želim sretno i uspješno
školovanje na sveučilištu St. John.
Od kada trčiš?
Počeo sam 2009. i to čisto iz znatiželje da vidim mogu li
istrčati polumaraton, 21 kilometar. Prijavio sam se na Zagrebački
polumaraton i istrčao ga u solidnom vremenu. I tako se rodila
ljubav. Prvi maraton bio je Ljubljanski 2015. Do sada sam otrčao
43 polumaratona, 8 maratona, 3 ultre što su utrke duže od
maratona. Još uvijek nisam član niti jednog trkačkog kluba,
previše trkača poznam, u svaki klub bi htio, a ne može to baš
tako, pa onda najbolje da sam free trkač. Imam svoj krug trkača s
kojima se družim i trčim i koji su pridonijeli mojim trkačkim
rezultatima, Štef, Ozij, Andrija, Laki, Darko,
Ana…
Planovi?
Mislim da je godina bila sasvim OK. Popeo sam se na Triglav,
hvala Iggiju, završio paklenu Spartan utrku u Kranjskoj Gori,
hvala Dinacu. Planova za dalje ima mali milijun. Zimsko noćenje u
snježnoj rupi zvuči zanimljivo, triatlon me već dugo vuče. Malo
je problem uskladiti sve to, ali glavno da je zdravlja, pa će
biti i novih sportskih avantura. Takve sportske avanture iziskuju
dosta slobodnog vremena, kojeg trenutno i nemam baš previše, ali
bez potpore obitelji to bi bilo nemoguće realizirati. I zato
Maks, Vili, Jakša, Luka, Nana hvala kaj magadite
moje male sportske avanture.
*Preuzeto iz Lista Međimurje br. 3581